Mnogi ljudi su u različitim periodima života pokušali da ograniče unos slatkiša ili namirnica bogatih skrobom. I često se ovi pokušaji završavaju neuspehom, praćeni osećajem razočaranja u samog sebe.
❗Dozvolite mi da odmah istaknem: ovo nije pitanje nedostatka samodiscipline ili slabe volje; reč je o čistoj fiziologiji.
Objasniću mehanizam koji leži u osnovi stalne žudnje za brzim ugljenim hidratima ⬇
Kada jedemo hranu sa visokim sadržajem šećera, nivo glukoze u krvi brzo raste.
=> Kao odgovor na to, pankreas luči velike količine insulina kako bi snizio taj nivo.
=> Kao rezultat, šećer u krvi pada ispod optimalne i prijatne granice, a mozak dobija signal da mu je hitno potrebno još glukoze.
Tako se razvija začarani krug 🔄 koji je praktično nemoguće prekinuti samo snagom volje – takozvana „insulinska klackalica“.
https://www.mojnutriciolog.com/insulinska-rezistencija/
😔Pored toga, postoji još jedan važan faktor. Kod prekomerne težine, a posebno kod visceralne gojaznosti, često se razvija leptinska rezistencija.
Hormon leptin, koji u normalnim okolnostima signalizira mozgu da smo siti, prestaje da obavlja svoju funkciju, što dovodi do osećaja gladi čak i neposredno nakon obilnog obroka.
https://www.mojnutriciolog.com/zdravo-mrsavljenje/
Šta iz ovoga sledi?
Ne morate sebe siliti da se odreknete omiljene hrane. Mnogo je efikasnije struktuirati ishranu tako da ona može uključivati i slatkiše i hleb, ali na način koji izbegava nagle skokove šećera u krvi.
Važno je da namirnice ne eliminišete, već da ih mudro kombinujete.
😔Takođe, kod insulinske rezistencije ćelije prestaju da „čuju“ insulin i ne dobijaju dovoljno hranljivih materija, čak i kada u organizmu ima sasvim dovoljno hrane.
Ovo stanje je često praćeno i deficitom magnezijuma, hroma i cinka.
Bez nadoknađivanja ovih ključnih elemenata, bilo kakva restriktivna ograničenja neće dati trajne rezultate.
