📌Na primer, Adisonova bolest.
Ovo je ozbiljno stanje koje zahteva ozbiljan tretman.
Bez lekova može doci do akutne adrenalne insuficijencije (Adisonova kriza).
Krvni pritisak naglo pada (razvija se vaskularni kolaps), dolazi do teške dehidracije zbog gubitka soli i vode, a srčani ritam je poremecen zbog visokog nivoa kalijuma.
Osoba gubi svest i pada u šok.
Bez hitne primene hormona i tečnosti, ovo neizbežno dovodi do smrti.
Hronična Adisonova bolest (kada se nadbubrežne žlezde postepeno uništavaju) se sada uspešno leči i ne ubija.
Međutim, ova bolest ostavlja osobu na ivici noža.
Ako pacijent sa Adisonovom bolešcu ne prima supstitucionu terapiju ili je prima pogrešno, bilo kakva prehlada, trovanje ili stres mogu u svakom trenutku izazvati fatalnu Adisonovu krizu.
Smatra se autoimunim stanjem.
Među poznatim ličnostima sa Adisonovom bolešcu bili su američki predsednik Džon F. Kenedi i engleska književnica Džejn Ostin.
Zanimljivo je da su mnogi članovi porodice Kenedi imali endokrine poremecaje. I sestra i sin Džona F. Kenedija imali su autoimune bolesti štitne žlezde i nadbubrežne žlezde.
Ovo ukazuje na nasledni endokrini problem!
Adisonova bolest može biti pracena i razvojem vitiliga, koji se takođe smatra autoimunim stanjem.
📌Voterhaus-Friderihsenov sindrom.
Ovo stanje je upečatljiv primer kako infekcija može trenutno uništiti nadbubrežne žlezde.
Ovo je masivno bilateralno krvarenje (hemoragični infarkt) u tkivo nadbubrežne žlezde.
Najčešce uzrokovano teškom infekcijom, kao što je meningokokna infekcija.
📌Feohromocitom je tumor, obično benigni, koji proizvodi hormone stresa (adrenalin i norepinefrin).
Sam tumor možda dugo ne izaziva simptome, ali opasnost leži u njegovom ponašanju.
Tumor može spontano osloboditi ogromne količine ovih hormona u krv.
Ovo se naziva simpatoadrenalna kriza.
Krvni pritisak naglo skoči (na primer, tokom hipertenzivne krize), a srce počinje divlje da lupa.
Ovo može dovesti do moždanog udara, teškog infarkta miokarda, plucnog edema ili cerebralnog edema.
Sama kriza, ako se ne leči, može biti fatalna zbog kardiovaskularne dekompenzacije.
📌Urođena disfunkcija nadbubrežne kore (UDK).
Ovo je genetski poremecaj.
Zbog genetskog defekta, nadbubrežne žlezde nisu u stanju da proizvode kortizol (hormon stresa), vec umesto toga počinju da proizvode višak muških polnih hormona (androgena) ili, obrnuto, gube so.
Postoje različiti oblici.
Deca mogu imati abnormalni genitalni razvoj pri rođenju, rani rast kose i veoma visok rast u detinjstvu, ali nizak rast u odraslom dobu.
Žene mogu imati problema sa menstrualnim ciklusom i neplodnost.
Ovo često zahteva doživotnu hormonsku terapiju kako bi se nadoknadio nedostatak i suzbio višak.
📌Kušingov sindrom (hiperkortizolizam).
Ovo stanje se javlja kada je telo predugo izloženo visokim dozama kortizola.
Važno je razumeti da uzrok može biti u nadbubrežnim žlezdama (tumor) ili u mozgu (tumor hipofize, koji nalaže nadbubrežnim žlezdama da rade prekovremeno).
Izgled osobe se dramatično menja, lice postaje oblika meseca i crveno, telo dobija na težini (mast se taloži na stomaku i leđima), ali ruke i noge ostaju tanke.
Ljubičaste strije (strije) se pojavljuju na stomaku i butinama, lako se javljaju modrice, krvni pritisak raste, razvija se dijabetes, kod žena rastu dlake na licu, a menstruacija nestaje.
Ako se ne leči, oštecuje srce, krvne sudove i kosti.
📌Aldosterom (Konov sindrom).
Ovo je najčešce tumor (adenom) zone glomeruloze nadbubrežne žlezde, koji proizvodi previše aldosterona.
Aldosteron je odgovoran za metabolizam soli i tečnosti.
U velikoj vecini slučajeva (približno 95–98%), Konov sindrom se razvija kasnije u životu zbog genetskog defekta u jednoj nadbubrežnoj celiji.
Bolest se najčešce dijagnostikuje kod žena između 30 i 50 godina. Šta može uticati na to?
Hronični stres i stalna stimulacija nadbubrežnih žlezda teoretski mogu doprineti razvoju hiperplazije.
Visok unos natrijuma u ishrani stavlja dodatni stres na sistem koji reguliše aldosteron.
Dugotrajna upotreba određenih lekova, kao što su hormoni (glukokortikoidi), može uticati na strukturu nadbubrežnih žlezda.
Glavni problem sa ovim sindromom je teška hipertenzija.
Krvni pritisak je veoma visok i teško ga je lečiti konvencionalnim lekovima za krvni pritisak.
Mogu se javiti slabost mišica, grčevi i često mokrenje, posebno nocu.
Stalno visok krvni pritisak brzo oštecuje srce i krvne sudove, povecavajuci rizik od moždanog udara.
U 99% slučajeva, Konov sindrom nije nasledan.
To je rezultat slučajne mutacije u nadbubrežnoj celiji ili hiperplazije, čiji uzroci još nisu u potpunosti shvaceni.
To znači da osoba može biti predisponirana za ovu mutaciju i, svojim načinom života, može ili pokrenuti ili sprečiti razvoj Konovog sindroma.
📌Tumori nadbubrežne medule (osim feohromocitoma).
Pored hormonski aktivnog feohromocitoma o kome je gore bilo reči, ganglioneuromi se mogu javiti i u nadbubrežnoj meduli.
To su tipično benigni, sporo rastuci tumori.
Oni ne luče hormone ili ih luče u malim količinama.
Često se otkrivaju slučajno tokom ultrazvuka ili CT skeniranja iz drugog razloga.
Ako ne ometaju funkciju organa i ne rastu, mogu se jednostavno posmatrati.
📌Incidentalom.
Ovo čak nije ni dijagnoza, vec situacija.
Ovaj termin se odnosi na bilo koji tumor ili izraslinu u nadbubrežnoj žlezdi otkriven slučajno (na primer, na CT skeniranju).
Osoba ne pokazuje nikakve simptome tipične za bolest nadbubrežne žlezde.
Cilj je utvrditi da li je ovaj nalaz opasan.
Proveravaju hormonsku aktivnost (da li luči hormone).
Malignitet (da li je rak).
U vecini slučajeva, to su benigni adenomi, ali ih je potrebno pratiti tokom vremena.
