Šta zaista znamo o vitaminu C i onkologiji?
Decenijama se vitamin C posmatrao isključivo kao antioksidans i hranljiva materija koja podržava imunitet. Međutim, poslednjih godina interesovanje za onkologiju nije se fokusiralo na preventivne mere ili oralnu primenu, vec na njegove efekte pri farmakološkim koncentracijama postignutim intravenskom primenom.
Eksperimentalni modeli in vitro i in vivo pokazali su da visoke koncentracije askorbinske kiseline ne deluju kao antioksidans, vec kao prooksidans. U prisustvu metalnih jona, prvenstveno gvožđa, vitamin C podstiče stvaranje vodonik-peroksida u međucelijskom prostoru. Zdrave celije obično imaju efikasnije sisteme za neutralizaciju vodonik-peroksida, dok mnoge tumorske celije karakteriše smanjena aktivnost katalaze i glutation-zavisnih enzima. Ovo stvara selektivnu ranjivost tumora na oksidativni stres, što dovodi do oštecenja mitohondrija, poremecaja energetskog metabolizma i pokretanja apoptoze.
Uticaj vitamina C na metabolizam celija raka je od posebnog interesa. Nekoliko studija pokazuje da farmakološki askorbat može ometati glikolizu i smanjiti dostupnost ATP-a, pojačavajuci takozvani metabolički kolaps tumorskih celija. Takođe je opisan njegov efekat na ravnotežu redukovanog i oksidovanog glutationa, što dodatno povecava osetljivost tumora na oksidativna oštecenja. U kontekstu hipoksije, vitamin C se smatra modifikatorom aktivnosti HIF-zavisnih puteva, što potencijalno može uticati na rast tumora i adaptaciju na nepovoljne uslove.
U kliničkim studijama na ljudima, podaci su ograničeniji i nedosledniji. Savremeni pregledi i studije faze II pokazuju da se visoke doze intravenskog vitamina C generalno dobro podnose i mogu poboljšati kvalitet života, smanjiti umor, bol i neke neželjene efekte hemoterapije. Nekoliko studija je pokazalo njegov potencijal da pojača efekte standardnog lečenja.
Važno je jasno naglasiti osnovnu poentu koja se često gubi u onkološkoj debati: bez obzira na temu raka, vitamin C ostaje vitalni nutrijent sa dobro proučenim i dokazanim funkcijama u telu. Učestvuje u sintezi kolagena i, posledično, u održavanju integriteta vaskularnog zida, kože, sluzokože i vezivnog tkiva, i utiče na zarastanje, jačinu kapilara i funkciju epitelne barijere. Vitamin C je neophodan za normalno funkcionisanje imunog sistema, učestvujuci u funkciji neutrofila, makrofaga i limfocita, utičuci na antivirusnu i antibakterijsku odbranu i smanjujuci težinu inflamatornog odgovora tokom infekcija. Štaviše, askorbinska kiselina poboljšava apsorpciju nehemskog gvožđa, što je direktno relevantno za prevenciju i korekciju stanja nedostatka gvožđa, posebno kod žena.
Sa sistemske metaboličke perspektive, vitamin C je važan kofaktor za brojne enzime, uključujuci one koji učestvuju u sintezi karnitina i kateholamina, što ga povezuje sa energetskim metabolizmom, otpornošcu na stres i funkcijom nervnog sistema. Njegova antioksidativna svojstva u fiziološkim koncentracijama igraju ulogu u zaštiti celija od hroničnog oksidativnog stresa, koji je prepoznat kao faktor starenja i razvoja mnogih hroničnih bolesti, uključujuci kardiovaskularne i neurodegenerativne bolesti.
