Proteini: Zašto „zdrava ishrana“ ponekad vodi u deficit.Ponekad, iz uverenja ili želje da se „zdravije hrane“, ljudi na duže vreme isključuju proteine iz ishrane. Čini se da se telo brzo prilagođava – javlja se osećaj lakoće, koža se čisti i javlja se osećaj pročišćenosti. Međutim, u telu se zapravo dešavaju duboke biohemijske promene koje nisu uvek pozitivne.
Protein je osnovni gradivni blok tela. Od aminokiselina koje dobijamo iz proteina, telo sintetiše enzime, hormone, antitela, mišićna vlakna, tkiva kože, krvne sudove i jetru. Bez dovoljno proteina, nijedan organ ne može pravilno da funkcioniše.
Kako teče varenje?
Varenje proteina počinje u želucu, gde se aktivira enzim pepsin koji razlaže složene proteinske strukture na manje peptidne lance. Glavni posao se odvija u tankom crevu: pankreas luči takozvane proenzime (zimogene), koji se pod uticajem drugih supstanci pretvaraju u aktivne enzime — tripsin i himotripsin. Oni razlažu peptide na aminokiseline spremne za apsorpciju.
Ovaj proces regulišu hormoni. Kada hrana dospije u dvanaestopalačno crevo, oslobađa se holecistokinin (CCK), koji signalizira pankreasu da počne sa lučenjem enzima.
Šta se dešava kod deficita?
Ako proteini dugo nisu prisutni u ishrani, stimulus za oslobađanje holecistokinina slabi. Telo reaguje štedljivo: smanjuje se enzimska aktivnost pankreasa, kao i količina izlučenih sokova. To nije potpuno gašenje, već sistemsko „slabljenje“. Hronični nedostatak proteina smanjuje i samu masu pankreasa i njegov sekretorni kapacitet, što potvrđuju brojne studije (linkove ostavljam u komentaru).
Kada se meso, riba, jaja ili drugi izvori proteina vrate u ishranu nakon meseci ili godina, telo često nije spremno. Javljaju se težina, nadimanje i osećaj „stajanja hrane u stomaku“. To nije nužno netolerancija, već pad enzimske aktivnosti koji zahteva postepen oporavak.
Šta vidim u praksi?
Osobe na isključivo biljnoj ishrani često prvo osete olakšanje. Međutim, nakon nekog vremena javljaju se simptomi deficita: umor, krhka kosa i nokti, anksioznost, neredovni ciklusi, anemija i pad imuniteta. Telu jednostavno ponestaje gradivnog materijala.
Na biohemijskom nivou stvar je jasna: kada proteini nedostaju, telo počinje da štedi aminokiseline. Prvo strada sinteza „niskoprioritetnih“ proteina – onih u koži, kosi i određenih enzima. Opada nivo albumina (glavnog transportnog proteina u krvi), usporava se rad jetre i detoksikacija. Pošto se i neurotransmiteri i hormoni prave od aminokiselina, trpe raspoloženje, fokus i hormonski status žena.
Važna preporuka
Ako vaša ishrana sadrži malo životinjskih proteina, obavezno pratite laboratorijske analize: ukupni proteini, albumini, feritin, B12 i profil aminokiselina. Često telo pati od „unutrašnje gladi“ za proteinima čak i kada jedete velike količine biljne hrane.
Kako pomoći pankreasu da se oporavi?
Postepeno uvođenje: Počnite sa lako svarljivim proteinima (kuvano, dinstano, na pari).
Enzimska podrška: Dok se prirodna funkcija ne vrati, privremena upotreba digestivnih enzima može sprečiti nadimanje i nelagodnost.
Svesno jedenje: Temeljno žvakanje olakšava posao želucu i pankreasu.
Topla hrana: Termički obrađena, topla hrana se lakše vari i zahteva manje energije za obradu.
Slušajte svoje telo. Odsustvo tegoba nakon obroka i stabilna energija znaci su da se krećete u dobrom smeru.
Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/?s=Pankreas
