Dvaput sam pročitao poruku jedne citateljke.
„Holesterol mi je 8,4 nakon lečenja od Helicobacter infekcije. Za sada ne uzimam statine. Hranim se zdravo, dovoljno spavam i vežbam. Da li su ti paraziti mogli da izazovu nagli skok holesterola?”
Ona je intuitivno shvatila – njenim rečima rečeno – vezu o kojoj joj niko nije govorio. Primetila je da su vrednosti porasle nakon lečenja i zaključila da su bakterije krive za to.
Nisu bile krive bakterije. Krivo je bilo lečenje primenjeno u borbi protiv njih.
ŠTA PODRAZUMEVA TERAPIJA ZA HELICOBACTER INFEKCIJU
Standardni protokol lečenja podrazumeva istovremeno uzimanje dva antibiotika, uz lek za smanjenje želudačne kiseline, tokom deset ili četrnaest dana.
To su tri velike intervencije koje istovremeno deluju na jedan organ.
A nakon toga, niko ne govori o oporavku. Terapija se završava, simptomi nestaju i osoba se vraća svom životu. Zatim, šest meseci kasnije, rezultati analiza pokazuju vrednost koju oni uopšte ne povezuju sa tim lečenjem.
NEĆU POČETI OD ISTRAŽIVANJA
Tokom prakse, nikada nisam sreo osobu čija creva nisu pretrpela posledice dugotrajne upotrebe antibiotika.
Ovo nije nagađanje. To je nešto što stalno viđam u svojoj praksi – i što je osoba tokom života imala više tura antibiotika, to je očiglednije.
Problem je u tome što ljudi ne vide tu vezu. Lečenje je možda sprovedeno pre deset godina, dok su se simptomi pojavili pre tri godine; u njihovoj svesti, ta dva događaja su potpuno nepovezana.
Istraživanja pokazuju istu stvar.
Jedna studija – koja je ispitivala upravo onaj protokol o kojem govorimo (klaritromicin i metronidazol) – pratila je pacijente tokom četiri godine.
Odmah nakon završetka terapije, udeo čitave grupe bakterija naglo je opao. Kod nekih učesnika, te promene su se zadržale tokom čitavog perioda praćenja.
U drugoj studiji, uzorci su prikupljani tokom dve godine nakon sedmodnevne terapije. Tokom ovog perioda zabeleženi su značajni poremećaji u sastavu bakterijske zajednice, uz posebno izražen pad raznovrsnosti bakterija iz roda Bacteroides.
Iako su uzorci u obe studije bili mali, rezultati ukazuju na isti zaključak – onaj koji se poklapa sa onim što i sam zapažam kod svojih pacijenata.
A sada, nešto što niko ne očekuje
Najzanimljiviji aspekt terapijskih protokola za lečenje infekcije bakterijom Helicobacter nisu antibiotici.
Istraživači su analizirali sastav mikrobioma kod 1.815 osoba raspoređenih u tri nezavisne grupe. Utvrdili su da su lekovi za smanjenje kiselosti želudačnog soka, na nivou populacije, imali izraženiji uticaj na sastav crevne mikroflore nego antibiotici.
Pročitajte tu rečenicu ponovo.
Reč je o omeprazolu i srodnim lekovima – onim tabletama koje ljudi godinama drže u svojim tašnama. Onima koje se mesecima uzimaju za ublažavanje gorušice, nakon čega sledi pauza, pa ponovna upotreba. Onima koje ljudi čak i ne pominju lekarima jer se izdaju bez lekarskog recepta.
Mehanizam je ovde jednostavan. Želudačna kiselina ne služi samo za pomoć pri varenju; ona deluje i kao barijera. Značajan broj mikroorganizama unetih hranom ne uspeva da prođe dalje od želuca upravo zbog te kiseline. Kada se kiselost smanji tokom dužeg perioda, supstance koje inače ne bi prošle dalje, dospevaju u niže delove digestivnog trakta.
Sada pogledajte uputstvo za upotrebu omeprazola.
Među „čestim” neželjenim dejstvima – koja se javljaju kod jedne od deset osoba – navedeni su bol u stomaku, zatvor, dijareja, nadutost i mučnina. Prelomi kuka, ručnog zgloba i kičme svrstani su u kategoriju „nečestih” pojava. Nizak nivo magnezijuma u krvi naveden je kao „retka” pojava.⁴
Tu su i informacije iz odeljka koji niko ne čita: verzija leka koja se izdaje bez recepta namenjena je upotrebi u trajanju od najviše četrnaest uzastopnih dana i najviše tri ciklusa godišnje.
Četrnaest dana. Dolaze mi ljudi koji ga uzimaju već četiri godine. Niko od njih nije znao za ovo ograničenje. NIJE REČ SAMO O OMEPRAZOLU
Jedna studija je ispitala četrdeset jedan često korišćen lek i uporedila ih sa stvarnim sastavom mikrobioma. Veza je utvrđena kod devetnaest od tih četrdeset jednog leka.
Međutim, ljudi retko uzimaju samo jedan lek. Kada se u obzir uzela istovremena upotreba više lekova, najsnažnije veze su ostale zabeležene kod samo četiri grupe:
Lekovi protiv gorušice.
Antibiotici.
Metformin.
Laksativi.
Treba napomenuti da su dva od ova četiri leka dostupna bez lekarskog recepta. Ljudi ih kupuju samoinicijativno i uzimaju godinama.
METFORMIN JE POSEBAN SLUČAJ
Metformin je lek za dijabetes koji se povezuje sa smanjenjem kardiovaskularnih problema. Na osnovu dostupnih podataka, čini se da su promene u mikrobiomu izazvane njegovim uzimanjem deo mehanizma delovanja tog leka, a ne neka vrsta „kolateralne štete”.
Ipak, postoji jedan problem, a on se posebno odnosi na krvne sudove.
Metformin ometa apsorpciju vitamina B12. Uputstvo za lek ovo pitanje tretira u posebnom odeljku, uz napomenu da se rizik povećava sa dozom i dužinom upotrebe, te da može biti neophodno povremeno praćenje stanja.
Nedostatak vitamina B12 dovodi do povišenog nivoa homocisteina, a homocistein doprinosi oštećenju zidova krvnih sudova – upravo onih mesta na kojima se kasnije taloži holesterol.
Tu se putevi ove dve vrste lekova ukrštaju. Lekovi protiv gorušice ometaju apsorpciju vitamina B12 na potpuno isti način. Osoba koja godinama uzima oba tipa lekova izložena je dvostrukom uticaju na taj specifičan fiziološki proces. Pa ipak, ta tema se gotovo nikada ne pokreće u razgovorima o zdravlju krvnih sudova.
LAKSATIVI SU NAJVEĆE IZNENAĐENJE
Oni su se našli na listi od četiri leka, odmah pored antibiotika. Mehanizam je jasan: laksativi menjaju brzinu kretanja sadržaja kroz creva, a brzina je ključni faktor za opstanak bakterijske zajednice. Pri ubrzanom prolasku, neke vrste jednostavno nemaju vremena da se ustale.
A uputstva za lekove na bazi sene navode: dugotrajna upotreba može dovesti do razvoja atoničnog debelog creva koje ne obavlja svoju funkciju.⁴
Ne piše samo da mogu izazvati „neprijatnost”. Upozorava se da crevo može prestati da radi samostalno. Tu se takođe nalazi rečenica koju bih okačio u svakoj lekarskoj ordinaciji: ako je laksativ potreban svakodnevno, treba ispitati uzrok zatvora.
Proizvođač izričito navodi da je svakodnevna potreba za lekom razlog da se potraži osnovni uzrok, a ne da se sa uzimanjem leka nastavi. Da li je iko zaista pročitao tu rečenicu?
A ŠTA JE SA STATINIMA?
Ljudi se najčešće raspituju upravo o njima. Neću odgovoriti svojim rečima, već citiranjem uputstva.
U kategoriju „čestih” nuspojava – što znači da se javljaju kod najviše jedne od deset osoba – spadaju zatvor, nadimanje, dispepsija, mučnina i proliv. Pet crevnih simptoma zaredom.
Drugim rečima, proizvođač priznaje da lek utiče na creva. Niko nije detaljno proučio šta se tačno dešava sa bakterijskom zajednicom kao posledica toga.
Ali u toj istoj kategoriji „čestih” nuspojava postoji još jedna stavka, koja je za našu temu možda i najvažnija.
Povišen nivo šećera u krvi.
Zastanimo ovde na trenutak. Lek koji se propisuje za snižavanje nivoa holesterola kod nekih ljudi zapravo podiže nivo šećera u krvi.
A visok nivo šećera u krvi vodi ka insulinskoj rezistenciji. Insulinska rezistencija je, s druge strane, direktno povezana sa načinom na koji jetra proizvodi holesterol, kao i sa porastom nivoa triglicerida i smanjenjem „zaštitne” frakcije holesterola.
To stvara začarani krug. Snižavamo određenu vrednost pomoću leka koji kod nekih ljudi pokreće mehanizam koji tu istu vrednost povećava.
Ne pozivam nikoga da prestane sa uzimanjem propisane terapije. Želim samo da istaknem da te redove nije napisao neko drugi, već sam proizvođač, kao i da se o tome gotovo nikada ne govori tokom lekarskih konsultacija.
ŠTA JE SA MESOM, MLEKOM I VODOM?
Često mi postavljaju ovo pitanje.
Na internetu kruži popularno mišljenje: čak i ako sami ne uzimate antibiotike, svakodnevno unosite njihove skrivene doze putem običnog mesa i mleka.
Kada je reč o Evropi i Ujedinjenom Kraljevstvu, ta tvrdnja je zastarela.
Upotreba antibiotika za podsticanje rasta ovde je zabranjena od 1. januara 2006. godine. Od januara 2022. zabranjena je i preventivna upotreba antibiotika kod čitavih grupa životinja, uključujući njihovo dodavanje u stočnu hranu. Nivoi ostataka su zakonski regulisani, a mleko se podvrgava testiranju.
Da li to znači da u britanskom stočarstvu uopšte nema antibiotika? Ne, to ne znači.
Prema zvaničnom izveštaju iz 2024. godine, prodaja je iznosila 15,6 miligrama po kilogramu telesne mase životinja. To je gotovo upola manje nego pre deset godina, ali nije nula.
Razlika je u nečem drugom. Nekada su se antibiotici dodavali u hranu celom stadu kako bi se ubrzalo dobijanje na težini. Danas ih veterinar prepisuje bolesnoj životinji, a pre nego što se dobijeno mleko ili meso mogu prodati, mora proći obavezan period čekanja.
Između ova dva scenarija postoji ogromna razlika. I to važi za Evropu; propisi se širom sveta značajno razlikuju.
ŠTA JE PRONAĐENO U REKAMA I VODI IZ ČESME
Jedna studija objavljena 2022. godine posebno me je pogodila. Istraživači su analizirali 258 reka u 104 zemlje – uzimajući uzorke sa više od hiljadu lokacija – i tragali za tragovima šezdeset jedne farmaceutske supstance.
Tragovi lekova pronađeni su u svim rekama osim u tri.
Među supstancama pronađenim u najvećim koncentracijama bili su paracetamol, metformin i dva antibiotika: sulfametoksazol i metronidazol. Reč je o istom onom metronidazolu koji se koristi u terapiji infekcija bakterijom Helicobacter.
Na spisku se našla i reka Temza.
Krug se zatvara. Mi uzimamo lekove; oni prolaze kroz naš organizam, dospevaju u sistem otpadnih voda, a odatle u reke – i na kraju, nazad u vodu iz naših slavina.
To nije puka spekulacija. Izveštaj Svetske zdravstvene organizacije pokazuje da je u prerađenoj vodi za piće širom sveta otkriveno između petnaest i zvadeset pet različitih farmaceutskih jedinjenja. Postrojenja za preradu vode jednostavno nisu projektovana tako da ih uklanjaju.
Studija sprovedena na uzorcima vode iz slavina u trinaest gradova otkrila je prisustvo sedamnaest različitih lekova u 89% uzoraka. Metronidazol – isti onaj lek koji se koristi u terapiji protiv bakterije Helicobacter – bio je među najčešće detektovanim.
Živimo u okruženju u kojem su tragovi lekova svuda prisutni, uključujući vodu koju pijemo i reke. Iako sami ne možemo da promenimo ovu situaciju, možemo da utičemo na broj terapija kojima se lično podvrgavamo, kao i na lekove koje trenutno držimo u svojim kućnim apotekama.
KAKVE TO VEZE IMA SA HOLESTEROLOM
Stres i lekovi dovode do istog ishoda, mada različitim putevima.
Stres utiče na uslove u okruženju. On menja motilitet (pokretljivost creva), zaštitni sloj sluzi i propustljivost crevnog zida. On ne ubija bakterije direktno; umesto toga, menja sredinu, podstičući mikrobiološku zajednicu da se reorganizuje – polako, neprimetno, tokom niza godina.
Lekovi deluju drugačije. Oni direktno uništavaju deo mikrobiološke zajednice za svega nekoliko dana. Oni ne menjaju samo „vremenske prilike”, već „pleve baštu”.
Ipak, oba puta vode do istog cilja.
Prvi put smo razmotrili u prethodnoj objavi: izmenjena mikrobiološka zajednica i povećana propustljivost creva omogućavaju supstancama kojima tu nije mesto da dospeju u krvotok; imuni sistem reaguje pojavom blagog, hroničnog zapaljenja; to zapaljenje utiče na zidove krvnih sudova, a telo šalje holesterol na mesto oštećenja.
Drugi put je kraći i direktno je usmeren na sama creva. Crevne bakterije igraju ulogu u ciklusu žučnih kiselina, utičući na to koliko će se holesterola ponovo apsorbovati, a koliko izbaciti iz organizma.
Studija iz 2023. godine uporedila je mikrobiome ljudi sa visokim nivoom holesterola i onih sa normalnim nivoom. U grupi sa visokim holesterolom uočen je dosledan obrazac: niži nivoi bakterija iz roda Bifidobacterium i viši nivoi bakterija iz klase Clostridia.
Istraživači su zatim ispitali i obrnuti scenario na životinjama. Nakon primene antibiotika, nivo holesterola u krvi porastao je za svega nekoliko dana. Kada je upotreba antibiotika obustavljena i kada su se bakterijske populacije oporavile, nivo holesterola se ponovo spustio.
Iako je veći deo ovog istraživanja sproveden na životinjama – što znači da se rezultati ne mogu direktno preneti na ljude – ono jasno ukazuje na određeni pravac. Upala nije jedini faktor koji igra ulogu.
A SADA, ONO ŠTO NAJVIŠE FRUSTRIRA
Kod većine mojih pacijenata, oba ova faktora stresa deluju istovremeno – i to ne pukom slučajnošću.
Evo kako se to odvija:
Godina je bila teška. Usled tog stresa javlja se gorušica, budući da je želudac često jedan od prvih organa koji reaguju na napetost. Za lečenje gorušice propisuje se lek za smanjenje kiselosti želuca.
Pacijentkinja ga uzima mesecima. Smanjena kiselost želuca olakšava bakteriji Helicobacter da se nastani. To dovodi do terapije koja uključuje dva antibiotika i isti taj lek za smanjenje kiselosti, u trajanju od još dve nedelje.
I tako, pred sobom imate ženu koja nikada nije uzimala antibiotike bez preke potrebe, koja jede povrće, redovno šeta i jednostavno ne može da shvati zašto se brojka na vagi ne menja.
Ona sve radi kako treba. Stvar je samo u tome što hrana na njenom tanjiru nema nikakvog uticaja ni na jedan od dva mehanizma koji su doveli do njenog trenutnog nivoa holesterola.
ŠTA DA RADITE
Evo nekoliko saveta koje preporučujem svima.
Počnite od hrane, a ne od suplemenata. Bakterije će se same vratiti ako imaju čime da se hrane. Umesto da brojite grame vlakana, brojte koliko različitih biljnih namirnica unosite tokom nedelje. Povrće, lisnato zelenilo, začinsko bilje, orašasti plodovi, semenke, mahunarke, žitarice i bobičasto voće – sve to se računa.
Uključite fermentisanu hranu u ishranu. Kontrolisana studija je pokazala da upravo ona – a ne vlakna – povećava raznovrsnost mikrobioma i smanjuje markere upale. Tu spadaju kiseli kupus, kefir, običan jogurt i kimči. Počnite sa samo jednom kašikom dnevno kako biste izbegli nadutost.
Izbacite šećer tokom perioda oporavka. Nemojte ga samo ograničiti – potpuno ga izbacite. Nakon terapije antibioticima, nestaju bakterije koje su držale populaciju gljivica pod kontrolom; u tom periodu, šećer deluje protiv vas.
Nemojte uzimati probiotik samo zato što to rade i drugi. Pitanje nije da li vam je potreban, već koji tačno vam je potreban. Efikasnost je dokazana za određene sojeve, a ne za „Lactobacillus” uopšteno. Ako tačan soj nije naveden na pakovanju, to vam već mnogo govori.
Takođe, sagledajte svoju celokupnu medicinsku istoriju. Ne razmišljajte samo o lekovima koje trenutno uzimate; razmislite o tome koliko ste puta tokom života bili na terapiji, koje bolesti su do toga dovele i kada se to dešavalo. Skoro uvek ćete otkriti detalje kojih nema ni u jednom pojedinačnom medicinskom kartonu.
