Sindrom iritabilnog kolona (IBS) jedan je od najčešćih funkcionalnih poremećaja gastrointestinalnog trakta. Procene ukazuju na to da od njega pati između 10% i 20% svetske populacije. Važno je napomenuti da žene obolevaju od ovog stanja jedan i po do dva puta češće nego muškarci.
Ključna karakteristika IBS-a jeste to što, uprkos ozbiljnosti simptoma – kao što su bol, nadutost i veoma neprijatan proliv ili zatvor – sluzokoža creva ostaje zdrava. Endoskopski pregledi ne otkrivaju čireve, erozije niti tumore. Dugo vremena je to dovodilo do toga da se žalbe pacijenata odbacuju kao hipohondrija ili posledica stresa. Međutim, savremena gastroenterologija je dokazala da simptomi IBS-a proizilaze iz složenog poremećaja u interakciji između nervnog sistema, imunološkog sistema i mikrobiote.
Zašto nastaje IBS: Četiri stuba ovog stanja
Razvoj ovog sindroma retko ima samo jedan uzrok. Najčešće je reč o nizu događaja u kojima jedan faktor pokreće drugi.
1. Poremećaj mikroflore (disbioza)
Crevna mikrobiota teži približno dva kilograma i sastoji se od biliona ćelija. Bakterije igraju ulogu u varenju, sintetišu B vitamine i vitamin K, stimulišu imunološki sistem i hrane ćelije crevne sluzokože. Kod IBS-a dolazi do promene sastava ovog ekosistema: broj korisnih bifidobakterija i laktobacila opada, dok njihovo mesto zauzimaju sojevi koji proizvode gasove i izazivaju upale. Ova izmenjena mikrobiota oslobađa toksine i metabolite koji iritiraju nervne završetke u zidu creva, izazivajući grčeve i visceralnu preosetljivost.
2. Osovina „mozak-creva” pod stresom
Creva se često nazivaju „drugim mozgom”. Njihovi zidovi sadrže sopstveni enterički nervni sistem, koji čini više od 100 miliona neurona. Ovaj sistem neprestano razmenjuje signale sa mozgom putem vagusnog nerva, hormona i imunoloških ćelija. Kada je osoba izložena hroničnom stresu, anksioznosti ili depresiji, ova veza se narušava. Mozak šalje nepravilne signale crevima, uzrokujući nekoordinisane kontrakcije. Nastaje začarani krug: stres izaziva grčeve u crevima, bol koji iz toga proizilazi pojačava anksioznost, a ta anksioznost zatim izaziva nove grčeve.
3. Posledice infekcije
Kod značajnog broja pacijenata (do 20%), IBS se razvija prema određenom obrascu: nakon akutne crevne infekcije (poput teškog oblika gastroenteritisa tokom odmora) i oporavka, simptomi se – nedeljama kasnije – vraćaju, iako patogene bakterije više nisu prisutne. Infekcija oštećuje lokalne nervne spletove i pokreće blagu upalu posredovanu imunološkim sistemom, što mesecima održava pojačanu osetljivost creva.
4. Ishrana kao okidač
Kod IBS-a, hrana nije uzrok same bolesti, već okidač za pogoršanje simptoma. Ovde posebno značajnu ulogu igraju FODMAP ugljeni hidrati (fermentabilni oligo-, di- i monosaharidi i polioli). U njih spadaju crni i beli luk, mahunarke, pšenica, mleko (laktoza), med (fruktoza) i sorbitol (koji se nalazi u žvakama). Kod osoba sa IBS-om, ove supstance se slabo apsorbuju; one podležu aktivnoj bakterijskoj fermentaciji – pri čemu nastaju velike količine gasova – i privlače vodu u lumen creva. Rezultat su akutna nadutost, krčanje creva i promene u konzistenciji stolice.
Kako se sindrom manifestuje
Lekari razlikuju četiri glavna tipa IBS-a na osnovu dominantnog simptoma:
IBS sa dominacijom dijareje: retke ili kašaste stolice; iznenadni nagoni za pražnjenjem, često nakon obroka.
IBS sa dominacijom opstipacije (zatvora): retke stolice (manje od tri puta nedeljno) koje su tvrde i zahtevaju snažno naprezanje.
Mešoviti tip: smenjivanje dijareje i opstipacije.
Neklasifikovani tip: simptomi se ne uklapaju ni u jednu od navedenih kategorija.
Bol u stomaku je stalno prisutan kod svih tipova. Za IBS je karakteristična tesna veza između bola i pražnjenja creva (bol popušta nakon pražnjenja), kao i promene u učestalosti ili konzistenciji stolice.
Šta preduzeti: strategija lečenja
Budući da se IBS ne može izlečiti jednom „čarobnom pilulom”, lečenje je uvek višestruko. Cilj je prekinuti uspostavljene patološke obrasce i staviti simptome pod kontrolu.
Prilagođavanje ishrane
Prvi korak je obično vođenje dnevnika ishrane kako bi se identifikovali individualni okidači. Ishrana sa niskim sadržajem FODMAP ugljenih hidrata smatra se „zlatnim standardom” za dijagnostikovanje osetljivosti na određene namirnice. Namirnice koje izazivaju tegobe eliminišu se iz ishrane na period od 4 do 6 nedelja, a zatim se postepeno ponovo uvode kako bi se pratila reakcija organizma. Važno je imati na umu da je ovo privremena dijagnostička mera, a ne doživotno ograničenje. Takođe se preporučuje uzimanje manjih porcija 4–5 puta dnevno, izbegavanje prejedanja u večernjim satima, kao i ograničavanje unosa alkohola, kofeina i masne ili pržene hrane. Adekvatan unos rastvorljivih vlakana (poput psilijuma) pomaže u normalizaciji konzistencije stolice.
Upravljanje stresom
Briga o psihoemocionalnom stanju predstavlja suštinski deo lečenja, a ne samo dodatnu meru. Efikasni pristupi uključuju kognitivno-bihejvioralnu terapiju (KBT) – koja uči pacijente da drugačije reaguju na telesne senzacije – kao i tehnike opuštanja, svesnost (mindfulness) i hipnoterapiju usmerenu na creva. Normalizacija sna je od ključnog značaja, jer se tokom noći odvijaju regeneracija epitela i sinhronizacija osovine mozak–creva.
Podrška mikroflori
Probiotike treba propisivati na osnovu specifičnih sojeva. Istraživanja potvrđuju efikasnost određenih mikroorganizama – kao što su Bifidobacterium infantis 35624, pojedine vrste Lactobacillus plantarum, Saccharomyces boulardii ili kombinacije više sojeva poput preparata Visbiome. Generički suplementi koji sadrže nasumičan izbor kultura često su neefikasni. Prebiotici (hrana za korisne bakterije) uvode se oprezno, jer mogu pogoršati nadutost tokom početnih faza.
Lekovi
Lekove propisuje lekar na osnovu specifičnog tipa sindroma iritabilnog kolona (IBS):
Za bol i grčeve: selektivni antispazmolitici (mebeverin, hioscin-butilbromid).
Za dijareju: loperamid ili terapija neapsorbujućim antibiotikom rifaksiminom.
Za opstipaciju: preparati polietilen-glikola, prukaloprid ili lubiproston.
Ako su simptomi snažno povezani sa anksioznošću: niske doze antidepresiva (triciklični antidepresivi ili SSRI), koji mogu smanjiti visceralnu osetljivost čak i kod pacijenata koji nemaju depresiju.
Fizička aktivnost
Redovna, umerena fizička aktivnost (hodanje, plivanje, joga, pilates) blago podstiče peristaltiku, pomaže u borbi protiv stresa podsticanjem lučenja endorfina i smanjuje ukupnu sistemsku upalu.
❗ Znaci upozorenja: kada odmah treba posetiti lekara
Simptomi sindroma iritabilnog kolona (IBS) mogu da prikriju druga, mnogo opasnija oboljenja. Sledeći znaci zahtevaju hitan odlazak kod gastroenterologa:
Neobjašnjiv gubitak telesne težine;
Povišena telesna temperatura;
Pojava simptoma nakon 50. godine života;
Noćna dijareja (buđenje tokom noći radi odlaska u toalet);
Okultna krv u stolici ili crna stolica nalik katranu;
Anemija ili povišeni markeri upale (SE, C-reaktivni protein) u laboratorijskim nalazima;
Postojanje karcinoma debelog creva ili inflamatorne bolesti creva kod bliskih srodnika.
Život sa IBS-om predstavlja stalno traženje ravnoteže između ishrane, fizičke aktivnosti i emocionalnog blagostanja. Ipak, uz pravilan pristup, ovo stanje može ući u dugotrajnu remisiju, omogućavajući osobi da živi bez stalne brige o blizini toaleta.
Želimo vam dobro zdravlje 🙏
