Nastavljajući temu kardiovaskularnih bolesti, danas ćemo pogledati šta je to lipidni panel i kako ga razumeti.
On obuhvata:
ukupni holesterol,
trigliceride,
LDL,
HDL,
odnos holesterol/HDL i
odnos trigliceridi/HDL.
Svi nesumnjivo znaju šta je holesterol.
To je vitalni molekul. Važno je razumeti da holesterol koji unosimo hranom nije isto što i holesterol u našoj krvi, a holesterol u krvi nije isto što i ono što se taloži u našim arterijama.
U telu postoji samo jedna vrsta holesterola: organski molekul sa 27 atoma ugljenika.
Kada ljudi govore o „holesterolu“ u analizama, obično ne misle na sam holesterol, već na LIPOPROTEINE, transportne čestice koje ga nose. Sam holesterol postoji u dva oblika:
slobodan (neesterifikovan)
i esterifikovan.
Oko 25% holesterola dolazi iz hrane, dok se 75% sintetiše u telu. Oko 20% se formira u jetri, a preostalih 80% u drugim tkivima.
Samo slobodni holesterol može da se apsorbuje kroz creva. Pošto je većina holesterola iz ishrane u esterifikovanom obliku, zapravo se apsorbuje samo jedan njegov deo.
APOLIPOPROTEINI su ključni.
To su proteini na površini lipoproteina koji im obezbeđuju strukturu i funkciju. Postoje različite vrste, ali najvažniji su apolipoprotein A1 i apolipoprotein B.
Apolipoprotein B (tačnije oblik ApoB100) nalazi se u lipoproteinima niske gustine (LDL), a prisutan je i u lipoproteinima veoma niske gustine (VLDL).
Apolipoprotein A1 se nalazi prvenstveno u lipoproteinima visoke gustine (HDL).
Lipoproteini sa ApoB (LDL i VLDL) prenose energiju u obliku triglicerida do tkiva, kao što su mišići. Lipoproteini sa ApoA1 (HDL) učestvuju u transportu holesterola do tkiva gde se sintetišu steroidni hormoni, a takođe vraćaju višak holesterola u jetru.
Lipoprotein(a) se smatra zasebnim faktorom rizika za aterosklerozu i KVB, a blisko je povezan sa LDL-om.
Nakon što napuste jetru, lipoproteini postepeno gube trigliceride, postaju manji i relativno zasićeniji holesterolom. Lipoproteini koji sadrže ApoB mogu prodreti kroz vaskularni endotel u zid arterije. Ovde ključnu ulogu igra broj čestica. Što je njihov broj veći, to je veća verovatnoća prodora.
Kada se LDL čestice zadrže u zidu krvnog suda, one oksiduju i pokreću upalni (inflamatorni) odgovor. Ćelije imunog sistema (monociti, makrofagi i mastociti) reaguju tako što pokušavaju da uklone ove čestice. Ako ih ima malo, telo se bori sa tim. Ako ih ima mnogo, imuni sistem ih ne može dovoljno brzo očistiti i razvija se endotelna disfunkcija. To dovodi do formiranja aterosklerotskog plaka, što može uzrokovati mikrolezije, mikrokrvarenja i mikrotrombe. Rezultat toga je postepeno sužavanje lumena krvnog suda.
Jednostavno rečeno: test krvi na holesterol zapravo ne govori o samom holesterolu, već o načinu na koji se on transportuje kroz telo. Neke čestice dostavljaju masti i holesterol u tkiva, dok druge pomažu u uklanjanju viška holesterola nazad u jetru.
Najvažniji nije samo nivo „lošeg“ holesterola, već broj čestica koje mogu da prodru kroz zid krvnog suda. Ako ih je malo, telo čisti krvne sudove. Ako se akumuliraju u velikim količinama, one se „zaglavljuju“, oštećuju zidove i izazivaju upalu, što vremenom dovodi do stvaranja plaka i sužavanja sudova.
U sledećem delu ćemo razmotriti na šta tačno treba obratiti pažnju u vašim laboratorijskim nalazima.
