Kako živeti bez žučne kese?

October 13, 2025

Moj Nutriciolog

Jedna od najčešćih bolesti hepatobilijarnog sistema je holelitijaza, ili bolest žučnih kamenaca. Primarni tretman je uklanjanje žučne kese, ili holecistektomija. Nažalost, skoro četvrtina pacijenata koji se podvrgnu ovoj operaciji uskoro doživi ponavljajuće digestivne tegobe. Ove tegobe mogu ukazivati na patologiju više gastrointestinalnih organa, ali u fazi preliminarne dijagnoze, zajednički se nazivaju postholecistektomijski sindrom.

Zašto se javllja postholecistektomijski sindrom ?
Kao što je dobro poznato, žučna kesa obavlja niz važnih funkcija u ljudskom telu:

* skladištenje (žuč se akumulira u njoj);

* koncentracija (kako se akumulira, postiže optimalnu koncentraciju za varenje);

* evakuacija, ili kontrakcija (žučna kesa se periodično kontrahuje, a žuč ulazi u žučne kanale, a zatim u dvanaestopalačno crevo);

* apsorpcija (neke komponente žuči delimično reapsorbuje zid žučne kese nazad u krv);

* sekretorna (ćelije sluzokože žučne kese luče brojne supstance važne za varenje).

Sve ove funkcije obezbeđuju sinhrono funkcionisanje bilijarnih sfinktera, pankreasnih kanala i dvanaestopalačnog creva. Gubeći takav organ ključni za varenje, telo pokušava da se prilagodi — bilijarni sistem se restrukturira da bi u potpunosti funkcionisao bez žučne kese. Ako je, iz bilo kog razloga, sposobnost tela da se prilagodi smanjena ili ako druge patološke promene u hepatobilijarnom sistemu ometaju adaptaciju, razvija se postholecistektomijski sindrom.

Simptomi ovog stanja mogu se javiti zbog više uzroka:

promene u sekretornoj funkciji jetre i sastavu žuči (povećana sklonost žuči ka formiranju kamenaca, neravnoteža u komponentama žuči, povećana sinteza žuči od strane ćelija jetre);

oštećen protok žuči u duodenumu (njen ulazak u duodenum je slučajan i u nedoslednim količinama, a ne sistematski); duodenalna diskinezija; staza žuči u duodenumu; periduodenitis; gastroezofagealna refluksna bolest; duodenogastrični refluks; oštećena digestivna funkcija duodenuma povezana sa razvojem bakterijske flore na njegovoj sluzokoži i neravnotežom u sastavu žuči);

oštećena pokretljivost (diskinezija) Odijevog sfinktera;

crevna disbioza (razvoj atipične, patogene bakterijske flore u crevnoj sluzokoži).

Razvoj postholecistektomijski sindrom :

neblagovremena (kasna) holecistektomija;

nepotpuna hirurška procedura zbog nedovoljnog prethodnog pregleda;

hirurški intraoperativni neuspesi (bilo kakve greške tokom operacije).

Bolesti uključene u postholecistektomijski sindrom . Postholecistektomijski sindrom obuhvata širok spektar hepatobilijarnih bolesti. Glavne su navedene u nastavku:

Diskinezija Odijevog sfinktera. Ovo stanje je poremećaj kontraktilne funkcije sfinktera, što ometa odliv žuči i pankreasnog sekreta u duodenum.

Lažna recidivna pojava žučnih kamenaca. U vreme operacije, kamenci su već bili prisutni u žučnim kanalima, ali zbog nedovoljne dijagnoze ili drugih razloga nisu uklonjeni.

Prava neoplazma žučnih kamenaca. Kamenje se može formirati u zajedničkom žučnom kanalu čak i nakon uklanjanja žučne kese. Ometa protok žuči i izaziva infekciju i upalu.

Hronični holepankreatitis. Ovo je hronična upala pankreasa uzrokovana povećanim pritiskom u žučnim kanalima i drugim disfunkcijama.

Stenotični papilitis. Sužavanje glavne duodenalne papile, koje je rezultat zapaljenskih procesa u ovoj oblasti, dovodi do povećanog pritiska u žučnim kanalima i pankreasnim kanalima.

Postoperativna cikatricijalna stenoza zajedničkog žučnog kanala. One se javljaju u različitom stepenu i dovode do opstrukcije protoka žuči.

Čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu uzrokovan disfunkcijom hepatobilijarnog sistema.

Sindrom dugog cističnog kanala. Nastaje zbog povećanog pritiska u žučnim kanalima; „sveži“ kamenci se često dijagnostikuju u izduženom patrljku.

Metode pregleda:

kompletna krvna slika,
analiza urina,
biohemija krvi,
ultrazvuk abdomena,
EGD,
direktno radiokontrastno snimanje (perkutana transhepatična holangiografija, ERCP ili endoskopska retrogradna holangiopankreatografija; intraoperativna holangiografija);
tomografija.

Ishrana
Ključna komponenta terapije je dijeta. Obroke treba jesti često – 5-6 puta dnevno – u malim porcijama. Neophodno je potpuno eliminisati masnu, prženu, slanu i začinjenu hranu i smanjiti unos hrane koja sadrži holesterol i lako svarljive ugljene hidrate. Praćenje ovih preporuka pomaže u normalizaciji sastava žuči, smanjenju pritiska u dvanaestopalačnom crevu i žučnim kanalima i regulisanju protoka žuči kroz njih. Ishrana bogata dijetetskim vlaknima, celulozom i pektinom će podstaći pokretljivost creva i sprečiti zatvor.
Lekovi
Za ublažavanje simptoma postholecistektomijskog sindroma  koriste se lekovi iz sledećih grupa: miotropni antispazmodici, prokinetici, hepatoprotektori, žučne soli, antibakterijski lekovi, nesteroidni antiinflamatorni lekovi, prebiotici i probiotici, enzimi, antacidi i sorbenti.

Hirurško lečenje
Ovo se sprovodi u slučajevima kada su konzervativne metode lečenja neefikasne ili jednostavno nemoguće.

Prevencija postholecistektomijskog sindroma 

Preventivne mere protiv razvoja postholecistektomijskog sindroma uključuju: ishranu (gore opisani principi ishrane); gubitak težine; aktivan način života; i prevenciju zatvora. Praćenje ovih preporuka nakon blagovremene holecistektomije će minimizirati rizik od razvoja PHES-a, čime će pacijent biti pošteđen prateće patnje.
Ostanite zdravi i ostanite zdravi!

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment