Jod i hašimoto(AIT):Prijatel ili neprijatelj?

May 30, 2026

Moj Nutriciolog

✅A sada glavno pitanje: zašto se antitela mogu razviti i skočiti pod uticajem joda?

Hajde da razjasnimo 👇🏻

Kako jod ulazi u štitastu žlezdu?

Jod prolazi kroz poseban „ulaz“, takozvani natrijum-jodni simporter (NIS – transmembranski protein).

On je odgovoran za usvajanje jodida od strane folikularnih ćelija štitaste žlezde.
Zatim se jod kombinuje sa kiseonikom i, uz pomoć enzima TPO (tiroidna peroksidaza), oksiduje se kako bi postao aktivni jod.
Nakon toga, taj aktivni jod bi trebalo da se ugradi u hormone štitaste žlezde 🔄
Oksidacija je proces u kojem jodid (redukovani oblik) gubi elektrone i pretvara se u jod.
Pa zašto se onda kod AIT-a mogu razviti antitela kada se unosi jod?
Problem u samom procesu oksidacije joda može dovesti do proizvodnje antitela protiv TPO (anti-TPO).
A kod AIT-a je ovaj proces oksidacije sam po sebi (a priori) poremećen.
TPO je enzim u štitastoj žlezdi koji pomaže u stvaranju hormona. Visoka anti-TPO antitela su klasičan znak AIT-a.
Jod je i oksidans i antioksidans (baš kao i selen, uzgred budi rečeno).
Kada unesete jod (na primer, standardnih 200 mcg), pokrećete lančanu reakciju:
Formira se vodonika-peroksid (\(H_{2}O_{2}\))
TPO se aktivira

Jod se oksiduje

Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/?s=Jod

⚠️ Ovo je potpuno normalna reakcija. Bez peroksida jod jednostavno ne može da se oksiduje, što znači da se ni tiroidni hormoni ne bi proizvodili.
Šta se zapravo dešava kod AIT-a?
Ne samo da se povećavaju nivoi TPO i \(H_{2}O_{2}\);
Jod počinje da se vezuje za druge molekule – lipide (masti) i proteine.

➡️ Ovo rezultira stvaranjem jodolaktona (jodiranih derivata polinezasićenih masnih kiselina) i jodaldehida.
Zanimljiva činjenica: oni prirodno inhibiraju rast ćelija štitaste žlezde i sprečavaju stvaranje strume (gušavosti).
Sama struma se razvija pod uticajem intratiroidnih faktora rasta. A kada su koncentracije joda u štitastoj žlezdi normalne, TSH ne stimuliše njen rast.
Međutim, što je ozbiljniji nedostatak joda u štitastoj žlezdi, to faktori rasta postaju aktivniji.
U početku to dovodi do difuznog uvećanja štitaste žlezde – žlezda tada radi na granici svojih mogućnosti kako bi održala stabilan nivo hormona.
Dakle, nedostatak joda je primarni faktor za rast čvorova.
Ako se proces oksidacije postepeno obnavlja, štitasta žlezda se „zasićuje“ jodom i kofaktorima, a nivoi TPO se vraćaju u normalu.
Zašto se onda antitela mogu povećati uz primenu joda, naročito sa povećanjem doze?
Zato što su jodu neophodni pomoćnici.
Ako postoji deficit ovih pomoćnika (selen, gvožđe, tirozin, antioksidativna zaštita), u tkivu štitaste žlezde dolazi do oksidativnog stresa.
Oštećene ćelije počinju aktivno da propadaju i “ogoljavaju” se ka spolja, a imuni sistem tada jasno vidi metu i počinje da proizvodi anti-TPO antitela.

pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/stitna-zlezda/

⚠️ Kod AIT-a je proces oksidacije joda u startu poremećen.
Ako se dodatni jod unosi bez kofaktora, na fonu nedostatka adekvatne podrške (pre svega selena), antitela se mogu privremeno povećati.
Naravno, na sam tok AIT-a konstantno utiču mnogi faktori: stres, infekcije, virusi, vitaminski status, stanje gastrointestinalnog trakta i imuni sistem u celini.
Da ponovimo 👇🏻
Jod nije zabranjen kod AIT-a, ali su kofaktori, kao i prateći protokoli poput Autoimunog protokola (AIP), neophodni.
Treba početi sa niskim dozama (obično 150–200 mcg dnevno), i to obavezno tek nakon uvođenja suplementacije selena.
Unos joda bez selena nosi ozbiljan rizik od skoka antitela!
Pritom, to povećanje antitela nije uvek apsolutno „zlo“, već je često samo privremena reakcija na naglu aktivaciju enzima TPO.
✅ Pod uticajem joda i u kombinaciji sa njim, formiraju se jodirane masne kiseline koje ostvaruju efekat jodolaktona, a one:
inhibiraju suvišan rast ćelija štitaste žlezde;
smanjuju preosetljivost na TSH;
imaju antiproliferativni efekat (što je izuzetno važno kod AIT-a, gde postoji limfocitna infiltracija).
✅ Imunomodulacija jodom se ogleda u tome što on utiče na apoptozu (programiranu ćelijsku smrt) i pod određenim uslovima može smanjiti autoimunu upalu.
✅ Uklanjanje slobodnih radikala je proces u kojem jod, paradoksalno, može delovati i kao snažan antioksidant.
❗️Međutim, ovde postoji efekat zavisan od doze, poznat i kao „paradoks joda“.
Reč je o situaciji kada jod kod nekih ljudi izaziva povećan rast anti-TPO antitela.
Zašto?
Zato što visok unos joda bez selena može direktno oštetiti tirocite (apoptoza izazvana jodom).
❗️U tom momentu nedostatak selena postaje kritičan. Povećavaju se lipidna peroksidacija i nivo antitela.
Selen i jod ne funkcionišu jedan bez drugog 🤝
Jod pokreće proizvodnju hormona.
Selen štiti štitastu žlezdu od oštećenja tokom tog procesa.
Jod bez selena = bačen novac 😅
Ovakav pristup će dovesti samo do oksidativnog stresa, povećanih antitela i oštećenja tkiva štitaste žlezde.
Zato je od ključne važnosti strogo se pridržavati kombinovanog režima selena i joda.
Selen je glavni antioksidans za štitastu žlezdu 🛡️
Štitasta žlezda sadrži najveću koncentraciju selena po gramu tkiva u poređenju sa bilo kojim drugim organom u telu.
I to uopšte nije slučajnost.
Tokom sinteze hormona neprekidno se proizvodi vodonik-peroksid (\(H_{2}O_{2}\)), koji je moćno oksidaciono sredstvo.
Bez selena, taj peroksid počinje da uništava samu žlezdu.
Selen je esencijalna komponenta zaštitnih enzima:
Glutation peroksidaza efikasno neutrališe \(H_{2}O_{2}\) i lipidne perokside.
Tioredoksin reduktaza popravlja oštećene strukture proteina.
➡️ Bez selena, štitasta žlezda može bukvalno da „izgori“ usled sopstvene proizvodnje hormona.
Jod + selen = pravilna oksidacija 🔄
Zašto se antitela povećavaju kada nema selena? 📈
Kod AIT-a je imuni sistem već unapred usmeren protiv štitaste žlezde.
Dodavanje joda pokreće proces oksidacije, a usled nedostatka selena dobijamo oštećene ćelije. Te oštećene ćelije zatim oslobađaju „signale opasnosti“, na šta imuni sistem reaguje pokretanjem novog napada.
Klinički je dokazano:
Uzimanje joda bez selena drastično povećava anti-TPO i anti-TG antitela kod osoba sa AIT-om.
Sa druge strane, selen (uz pravilno zasićenje nakon 3 do 6 meseci), a na fonu AIP protokola i drugih integrativnih mera, pomaže u smanjenju antitela za 30–50%.
➡️ Selen doduše ne eliminiše sam koreniti uzrok AIT-a, ali uspešno uklanja gorivo za imuni napad, odnosno eliminiše oštećene ćelije.
Pored toga, selen takođe:
Pomaže u prevođenju T4 u aktivni T3 hormon (putem dejodinaza – enzima koji direktno zavise od selena);
Učestvuje u sintezi TPO enzima (da, bez selena i sam enzim znatno lošije funkcioniše);
Smanjuje upalne procese u štitastoj žlezdi;
Poboljšava eho-strukturu štitaste žlezde na ultrazvuku.
✅ Jod se može uzimati kod AIT-a, pod uslovom da pacijent nije u fazi tireotoksikoze.
✅ Ali se uvek mora uzimati u kombinaciji sa selenom.
❌ Jod bez selena nosi visok rizik od skoka antitela i pogoršanja stanja.
✅ Selen dokazano smanjuje antitela, poboljšava opšte blagostanje i obnavlja strukturu štitaste žlezde.

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment