INSULIN ISPOD 3: Zašto preniske vrednosti “hormona kočnice” uništavaju mišiće i štitnu žlezdu  

July 30, 2026

Moj Nutriciolog

 

Insulin se proizvodi u beta ćelijama pankreasa i po svojoj hemijskoj strukturi je proteinski hormon. Njegov nivo u krvi direktno se prilagođava nivou glukoze: što je viši nivo glukoze, to se više insulina luči. Njegova glavna funkcija jeste transport glukoze do ćelija, gde ona ulazi u mitohondrije i pretvara se u energiju.

Ali funkcije insulina se tu ne završavaju. On takođe kontroliše rad jetre: kada je nivo glukoze visok, jetra je skladišti u obliku glikogena, dok jedan deo koristi za sintezu masnih kiselina.

Normalan nivo insulina na gladno (na tašte) iznosi 3–6 mU/ml.

Kako tačno insulin snižava glukozu?

To postiže kroz nekoliko ključnih mehanizama:

Transportuje glukozu u insulin-zavisna tkiva (mišiće i masno tkivo).

Pokreće konverziju glukoze u mlečnu kiselinu.

Pomaže jetri i mišićima da skladište glikogen.

U masnom tkivu poboljšava apsorpciju glukoze, ubrzava sintezu masnih kiselina, inhibira lipolizu i povećava zalihe masti.

Blokira glukoneogenezu, što znači da sprečava telo da proizvodi višak glukoze iz aminokiselina.

Ako je sinteza insulina oštećena i proizvodi se manje ovog hormona nego što je potrebno, glukoza ne može da prodre u ćelije i razvija se hiperglikemija.

Razlozi zbog kojih insulin može biti smanjen:

Nizak unos ugljenih hidrata (u ovom slučaju glukoza je obično u normi, a nizak insulin je fiziološka adaptacija).

Problemi sa gastrointestinalnom apsorpcijom (u ovom slučaju vredi proveriti analizu stolice, fekalni kalprotektin i dinamiku pražnjenja. Glukoza je u ovim okolnostima često takođe snižena).

Pankreas fizički nije u stanju da proizvodi insulin zbog propadanja beta ćelija, ali u ovom slučaju glukoza, naprotiv, naglo raste.

Zašto je nivo insulina ispod 3 sam po sebi loš?

Ovde želim da razbijem jedan veoma čest mit. Mnogi veruju da ako je unos ugljenih hidrata u ishrani nizak, nivo insulina i ne treba da bude visok, što navodi na zaključak da su niske vrednosti samo prirodna adaptacija i da nema razloga za brigu.

U praksi su stvari znatno komplikovanije. Insulin ne služi samo kao „transporter“ za isporuku glukoze ćelijama, već ima i pozadinsku, bazalnu funkciju koja je telu neophodna čak i u potpunom odsustvu ugljenih hidrata u ishrani. Kada je ovo bazalno lučenje nedovoljno, osoba počinje da oseća ozbiljne posledice: slabost, stalni osećaj hladnoće (zimomorljivost), gubitak kose, neredovne menstruacije, loš san i anksioznost.

Šta se dešava u telu kada je insulin hronično nizak:

Lipoliza izmiče kontroli. Normalno, čak i minimalna količina insulina usporava brzinu razgradnje masti, sprečavajući da krv bude preplavljena slobodnim masnim kiselinama. Kada je nivo insulina kritično nizak, ovaj proces postaje nekontrolisan. Jetra biva preplavljena masnim kiselinama sa kojima ne može adekvatno da se izbori, što na kraju dovodi do proizvodnje više ketona nego što telo može da iskoristi. [1]

Glukoneogeneza se pokreće tamo gde ne bi trebalo. Insulin je jedini hormon koji direktno inhibira ovaj proces. Kada nivo insulina drastično padne, glukagon i kortizol preuzimaju kontrolu: oni počinju aktivno da pretvaraju aminokiseline u glukozu. Mišićno tkivo postaje izvor goriva, tako da se mišići troše i gube čak i uz adekvatan unos proteina kroz ishranu. Telo ih ne razgrađuje zato što mu nedostaju proteini, već zato što ne dobija hormonski signal da prestane sa razgradnjom.

Kortizol preuzima ulogu insulina i hronično raste. Telu je potrebno nešto što će održati nivo glukoze i energije, pa počinje sve više da se oslanja na kortizol. Stalno povišen kortizol dovodi do lošeg sna, anksioznosti, zadržavanja vode (otoka), skokova krvnog pritiska i disfunkcije nadbubrežnih žlezda.

T4 se manje efikasno pretvara u T3. Dejodinaze, enzimi odgovorni za ovu konverziju, zahtevaju prisustvo insulina da bi pravilno funkcionisali. Bez njega se ovaj proces usporava i osoba razvija funkcionalni hipotireoidizam uz potpuno normalan TSH (što uzrokuje pomenutu zimomorljivost, slabost, gubitak kose i spor metabolizam).

Gube se ključni elektroliti. Insulin je direktno uključen u bubrežnu reapsorpciju natrijuma. Kada je njegov nivo prenizak, natrijum se ubrzano izlučuje iz tela, povlačeći sa sobom vodu i kalijum.

Kada pankreas zaista gubi sposobnost da luči insulin:

Dijabetes melitus tip 1 (sa istorijom bolesti koja najčešće datira još iz detinjstva ili rane mladosti).

Postpankreatitis, uključujući i virusna oštećenja tkiva pankreasa.

LADA dijabetes – sporo progresivni autoimuni oblik dijabetesa koji se manifestuje u odraslom dobu.

https://www.mojnutriciolog.com/insulinska-rezistencija/

Kako posumnjati na LADA dijabetes:

Bolest je počela nakon 30. godine života.

U krvi su prisutna cirkulišuća autoantitela na beta ćelije pankreasnih ostrvaca; ovo je glavna razlika između LADA i klasičnog dijabetesa tipa 2.

Terapija insulinom nije neophodna odmah na samom početku bolesti; ovo razlikuje LADA od klasičnog dijabetesa tipa 1, gde je uvođenje insulina hitno i trenutno.

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment