Digestivni enzimi: Razlozi za dodatnu upotrebu
Farmaceutski proizvodi i dodaci ishrani (dijetetski suplementi) sa digestivnim enzimima postali su veoma popularni zahvaljujući reklamama koje obećavaju poboljšanje varenja nakon prejedanja, kao i eliminisanje nadimanja, gorušice i drugih gastrointestinalnih problema. U nastavku saznajte kako oni zapravo funkcionišu i da li su zaista potrebni bez lekarskog recepta.
🟦 Funkcija i vrste digestivnih enzima
Digestivni enzimi su proteini koje telo prirodno proizvodi kako bi razgradilo hranu na hranljive materije. One se potom apsorbuju u crevima i organizam ih asimiluje (koristi).
Proces varenja počinje već u ustima, jer pljuvačka sadrži enzime koji pokreću razgradnju hrane. Enzime takođe luče želudac, tanko crevo i pankreas (gušterača).
Pankreas je glavni izvor digestivnih enzima potrebnih za varenje ugljenih hidrata, proteina i masti. Glavni digestivni enzimi koje on proizvodi su:
🔹 Amilaza (proizvodi se u ustima i pankreasu; razlaže složene ugljene hidrate)
🔹 Lipaza (proizvodi se u pankreasu; razlaže masti)
🔹 Proteaze (proizvode se u pankreasu; razgrađuju proteine)
Tanko crevo proizvodi:
🔹 Laktazu (razgrađuje laktozu — mlečni šećer)
🔹 Saharazu (razgrađuje saharozu — stoni šećer)
🟦 Nedostatak digestivnih enzima
Neki ljudi ne proizvode dovoljno digestivnih enzima ili ih telo ne luči pravilno. To znači da organizam ne može da razgradi određene sastojke hrane i iz njih apsorbuje hranljive materije.
Među uobičajenim oblicima nedostatka digestivnih enzima su:
🔵 Urođeni nedostatak saharaze-izomaltaze: Retko nasledno stanje u kojem telo nije u stanju da pravilno svari određene šećere.
🔵 Egzokrina pankreasna insuficijencija (EPI): Stanje u kojem pankreas ne proizvodi dovoljno enzima za varenje ugljenih hidrata, proteina i masti.
🔵 Netolerancija na laktozu: Uzrokovana je nedovoljnom proizvodnjom laktaze, koja je neophodna za varenje laktoze, šećera koji se prirodno nalazi u mleku i mlečnim proizvodima.
Nedostatak enzima može biti urođen ili se može razviti tokom života usled genetskih poremećaja. Takođe, nedostatak pankreasnih enzima može biti izazvan hroničnim pankreatitisom, cističnom fibrozom, operacijama na gastrointestinalnom traktu, rakom pankreasa i drugim bolestima koje narušavaju njegovu funkciju.
🟦 Simptomi
Nedostatak digestivnih enzima može dovesti do malapsorpcije (loše apsorpcije) hranljivih materija. Glavni simptomi uključuju:
Bol ili grčeve u stomaku
Nadimanje i prekomerne gasove
Dijareju (proliv)
Masnu stolicu
Neobjašnjiv gubitak težine
Ako ovi simptomi potraju, obavezno se obratite lekaru. Oni mogu biti znak sindroma iritabilnog creva ili ukazivati na ozbiljnija zdravstvena stanja.
🟦 Digestivni enzimi i probiotici: U čemu je razlika?
Digestivni enzimi i probiotici se često mešaju, iako obavljaju potpuno različite funkcije. Probiotici su živi mikroorganizmi koji čine korisnu crevnu mikrobiotu (floru). Oni pomažu u održavanju zdravlja digestivnog trakta i podržavaju rad enzima, ali sami po sebi nisu u stanju da razgrađuju ili vare sastojke hrane.
Ipak, neravnoteža u crevnoj mikrobioti takođe može izazvati simptome slične nedostatku enzima, kao što su nadimanje ili pojačano stvaranje gasova.
🟦 Spoljašnji izvori digestivnih enzima
Pacijentima sa potvrđenim nedostatkom enzima lekar može propisati enzimsku supstitucionu (zamensku) terapiju. Najčešća metoda je zamenska terapija pankreasnim enzimima, koja koristi lekove sa amilazom, lipazom i proteazom kako bi se pomoglo varenje hrane.
Ovi lekovi se prvenstveno koriste kod egzokrine insuficijencije pankreasa kod pacijenata sa cističnom fibrozom ili hroničnim pankreatitisom. Sa druge strane, trenutno nema ubedljivih dokaza da su digestivni enzimi efikasni kod sindroma iritabilnog creva.
Mnogi preparati i suplementi koji sadrže digestivne enzime dostupni su bez recepta. Često se reklamiraju kao rešenje za gorušicu, nadimanje, gasove i dijareju.
Takvi proizvodi mogu sadržati amilazu, lipazu, proteazu, laktazu i alfa-galaktozidazu (enzim koji ljudsko telo ne proizvodi). Ovaj enzim pomaže u razgradnji galaktooligosaharida — vrste ugljenih hidrata koji se uglavnom nalaze u mahunarkama, nekom korenastom povrću i određenim mlečnim proizvodima, a koji kod mnogih ljudi izazivaju nadimanje i gasove.
Važno je zapamtiti: dodaci ishrani (suplementi) ne prolaze kroz istu strogu kontrolu efikasnosti i bezbednosti kao registrovani lekovi. Zbog toga se stvarni sadržaj enzima, njihova koncentracija i efekat mogu značajno razlikovati od onoga što je proizvođač naveo na pakovanju. Takođe, reklamne tvrdnje da suplementi digestivnih enzima pomažu u gubitku kilograma nemaju nikakvo naučno pokriće.
🟦 Hrana koja podržava proizvodnju sopstvenih enzima
Ponekad se može čuti da namirnice poput ananasa ili avokada, koje su prirodno bogate enzimima, značajno poboljšavaju varenje. Međutim, trenutno nema dovoljno naučnih dokaza koji bi potvrdili ovaj efekat.
Umesto toga, najkorisnija je raznovrsna i uravnotežena ishrana koja uključuje povrće, voće, integralne žitarice i posne izvore proteina. To je ishrana koja na najbolji način podržava normalno funkcionisanje enzima i celokupnog digestivnog sistema.
Pored toga, tegobe u stomaku su mnogo češće povezane sa prekomernom konzumacijom ultra-prerađene, masne i pržene hrane, nego sa stvarnim nedostatkom digestivnih enzima.
Zato većini zdravih ljudi suplementi digestivnih enzima nisu potrebni. U normalnim okolnostima, telo samo proizvodi sasvim dovoljno enzima za varenje hrane. Zamenska enzimska terapija pokazala se efikasnom samo kod određenih bolesti, prvenstveno kod hroničnih oboljenja pankreasa i urođenih poremećaja varenja.
