Dijareju iz psihološke perspektive Danas bih želeo da ispitam prilično čest fenomen: dijareju, ali iz psihološke perspektive.
Prvo, važno je napomenuti glavne, najčešce uzroke dijareje. To uključuje:
– mikrobe,
– upalu i povecanu crevnu propustljivost usled nesvarene hrane ili netolerancije na hranu,
– promene u funkciji neurotransmitera,
– kao i kombinaciju ovih faktora.
Postoji nekoliko vrsta dijareje:
1. Funkcionalna dijareja se javlja u odsustvu organskih poremecaja i često je povezana sa promenama neurotransmitera, disbiozom niskog stepena i povecanom crevnom propustljivošcu.
2. Infektivnu dijareju izazivaju bakterije, virusi, gljivice ili paraziti.
3. Dijareja se može javiti kod celijakije, netolerancije na gluten (što nije isto što i celijakija), kao i kod netolerancije na određene namirnice i poremecenog varenja i apsorpcije hrane.
4. Dijareja nakon upotrebe antibiotika zbog neravnoteže mikroflore je posebna kategorija,
5. Nakon uklanjanja žučne kese, često zbog mikrobnih promena,
6. Dijareja povezana sa inflamatornim bolestima creva, gde su mikrobi i upala kombinovani,
7. Patogena dijareja povezana sa mikrobima,
8. Dijareja povezana sa upotrebom IPP ili atrofijom sluzokože, gde je mikrobni faktor takođe značajan.
Danas bih želeo da se posebno fokusiram na funkcionalnu dijareju. Najčešce se javlja zbog povecanog serotonina, kortizola usled stresa ili histamina, često sa elementima telesne tečnosti tankog creva (SIBO), neravnotežne mikroflore i povecane crevne propustljivosti.
Karakteristična karakteristika ovog oblika je da lekari ne pronalaze značajne organske promene u gastrointestinalnom traktu. Međutim, stolica ne mora nužno biti vodenasta. Može se formirati, a zapremina stolice tokom defekacije obično nije povecana. Ova stanja se često smenjuju sa zatvorom, javljaju se ujutru nakon buđenja i usko su povezana sa stresom. Klasičan primer: nervoza i odmah žurba u kupatilo.
Kao što je gore pomenuto, ova vrsta dijareje može biti povezana sa disbalansom neurotransmitera. Ali šta ako smo radili na neurotransmiterima, pozabavili se telesnim tečnostima tankog creva, eliminisali hranu koja povecava upalu i podržali varenje, ali dijareja i dalje postoji? Ovde ne govorimo o ljudima sa povišenim kalprotektinom. U takvim slučajevima, ima smisla posmatrati ovaj proces iz psihološke perspektive.
Ako se zatvor, ignorišuci anatomske defekte, mikrobe i druge organske uzroke, posmatra isključivo iz psihološke perspektive, često povezane sa nevoljnošcu da se pusti prošlost, onda dijareja simbolično odražava nemogucnost obrade onoga što se dešava.
Ovo može biti zbog emocionalnog odbacivanja, unutrašnjeg sukoba, žurbe, anksioznosti ili straha od gubitka kontrole, kada osoba doživljava pritisak, prisilu, potrebu da se brzo prilagodi ili prihvati promene za koje nije spremna. U kliničkoj psihosomatici, dijareja je često povezana sa hroničnom anksioznošcu, povecanom aktivnošcu simpatičkog nervnog sistema i hiperreaktivnošcu ose mozak-creva. Ovo je dobro opisano kod sindroma iritabilnog creva sa dijarejom, gde psihološki stres i anksiozni poremecaji značajno povecavaju pokretljivost creva i lučenje tečnosti.
U ovoj situaciji, preporučio bih da se počne sa usporavanjem i smanjenjem unutrašnjeg pritiska, jer je dijareja povezana sa stresom skoro uvek povezana sa stalnom žurbom, anksioznošcu i osecajem hitne potrebe da se nešto nosi sa nečim ili da se nečega reši.
Obratite pažnju kada se simptomi pojačavaju. Najčešce su to situacije pritiska, straha, sukoba ili prisilnih odluka. Važno je ne potiskivati ove emocije, vec ih priznati i rešiti situaciju. Rad sa psihologom, posebno u oblastima usmerenim na smanjenje anksioznosti i fizičke napetosti, pomaže u smanjenju učestalosti i težine dijareje. Ovo je potvrđeno kliničkim studijama na osi mozak-creva. U nekim slučajevima, antidepresivi takođe mogu pružiti dodatnu korist. Istovremeno, rad sa psihološke tačke gledišta ni na koji način ne zamenjuje posmatranje i lečenje od strane lekara i uvek treba smatrati dopunom glavnoj terapiji.
