ZAŠTO LEČITE ŽELUDAC I CREVA, ALI UMOR I NADIMANJE NE NESTAJU? VEZA IZMEĐU STRESA I VARENJA
Dolazi mi klijentkinja — 38 godina, atraktivna, ali potpuno iscrpljena. Kaže: već godinu dana uzimam enzime i čajeve za podsticanje žuči, eliminisala sam sve nezdrave namirnice iz ishrane, ali mi je stomak i dalje nadut, osećam težinu posle jela, a stolica mi je neredovna. I povrh svega, uopšte nemam energije. Budim se slomljena. Uveče sam toliko razdražljiva da porodica bukvalno beži od mene. Šta se dešava sa mnom?“
Pogledam njen dnevnik ishrane — skoro je savršen. Pitam je: „Kako spavate? Koliki vam je nivo stresa na poslu?“ Ispostavilo se da spava svega 5-6 sati, budi se u 4 ujutru preplavljena anksioznošću, a tokom dana “preživljava” na kafi, bori se sa rokovima i konstantno ima osećaj kao da svima nešto duguje. I tada se cela slika složila. Njen gastrointestinalni trakt nije sam po sebi pokvaren. On je prosto talac njenog stanja.
Ona se nalazi u klasičnom stanju hroničnog stresa i takozvanog adrenalnog premora. Iako to nije klasična medicinska dijagnoza, to je realno stanje u kojem nadbubrežne žlezde rade u petoj brzini, konstantno pumpajući kortizol i adrenalin. Za naš organizam to znači samo jedno: sabljasti tigar vas juri i u životnoj ste opasnosti.
Sada razmislite logički: ako bežite od predatora, da li je vašem telu zaista važno da u tom trenutku svari salatu koju ste pojeli za ručak? Naravno da ne. Sva krv se hitno šalje u mišiće i mozak kako biste preživeli, a digestivni sistem se stavlja na čekanje. Varenje se blokira. Žuč staje. Peristaltika creva se parališe. I zato možete uzimati enzime, holeretike i razne druge preparate u nedogled – a da i dalje ne vidite nikakav rezultat.
Potpuno je uzaludno gasiti probleme sa stomakom šakama lekova ako vaš nervni sistem konstantno vrišti „opasnost!“. Grč i nadutost će se vraćati iznova i iznova, jer komanda „ne vari“ dolazi direktno iz mozga, a ne iz želuca.
Šta sam uradila za ovu klijentkinju?
Nismo lečile nadbubrežne žlezde medikamentima. Ja nisam lekar i ne propisujem lekove. Počele smo od osnove – od ishrane i modifikacije životnog stila.
Prvo, uklonile smo skrivene stimulanse koji dodatno iscrpljuju nadbubrežne žlezde: kofein u popodnevnim časovima, alkohol i stroge, iscrpljujuće dijete sa predugim pauzama između obroka, koje su za telo ogroman stres.
Drugo, uvele smo antistres protokole: svesne vežbe disanja, šetnje u prirodi bez telefona, topli tuš pre spavanja i ciljanu suplementaciju magnezijumom.
Treće, dodale smo u ishranu namirnice koje prirodno podržavaju jetru i protok žuči: adekvatan unos proteina, zdrave masti, obilje biljnih vlakana i toplu, lako svarljivu hranu.
Četvrto, radile smo mikro-vežbe za opuštanje dijafragme i nežnu stimulaciju vagusnog nerva: radile smo pozu deteta (iz joge) i sporo, duboko disanje iz stomaka.
Tek nakon što smo skinule ogroman teret stresa sa nadbubrežnih žlezda, njen stomak je počeo spontano da se opušta. Bez agresivnih enzima. Bez laksativa. Jednostavno zato što je telo konačno prestalo da „beži od tigra“ i dozvolilo je sebi da u miru svari hranu.
Ovo je osnovni princip koji stoji iza mog programa „Hrana kao lek“. Mi se ne borimo pojedinačno protiv simptoma. Mi rešavamo sistemsku upalu i smirujemo prenadraženi nervni sistem koji direktno blokira funkciju varenja. Pažljivo isplaniran meni podržava jetru i creva, nadoknađujući ključne deficite. Sa druge strane, antistres protokoli šalju jasan signal centralnom nervnom sistemu: „Bezbedni smo.“ Tek tada se ponovo uspostavlja normalan protok žuči, peristaltika i pravilna apsorpcija hranljivih materija.
Važno pojašnjenje
Ako sumnjate na ozbiljnu adrenalnu insuficijenciju, autoimune bolesti ili druge organske patologije, obavezno se konsultujte sa endokrinologom i gastroenterologom. Uvek je pametno proveriti nivo kortizola (iz pljuvačke), TSH, feritin i vitamin D. A ja sam tu da vam pomognem da prilagodite ishranu tako da ona postane vaš lek i podrška, a ne izvor dodatnog iscrpljivanja.
Vaše telo se ne raspada samo od sebe. Ono vas samo moli da ga konačno saslušate.
