🔥Autoimuni tireoiditis i hipotireoza

May 30, 2026

Moj Nutriciolog

Započnimo činjenicom da je autoimuni tireoiditis nezavisna autoimuna bolest.

Ako uzmemo u obzir sva oboljenja štitaste žlezde, autoimuni tireoiditis je verovatno najčešći.

 

❗️On je najčešći uzrok hipotireoze.

Kao što znamo, svaki organ ima svoju strukturu i funkciju.

 

Dakle, izmenjena funkcija je hipotireoza, odnosno smanjena funkcija štitaste žlezde, koja se javlja iz različitih razloga.

 

A najčešći uzrok je upravo autoimuni tireoiditis.

❓Često pitanje glasi: „Da li imam AIT ili hipotireozu?“

 

A evo i zanimljivog dela❗️

AIT počinje tiho i neprimetno i prolazi kroz nekoliko faza, što na kraju rezultira razvojem hipotireoze.

To jest, hipotireoza kod AIT-a je njegov krajnji ishod, njegova posledica.

Postoji i hipotireoza bez AIT-a.

Autoimuni tireoiditis se može javiti u dva oblika – hipertrofičnom ili atrofičnom.

AIT se obično razvija sporo, godinama.

Ali postoje situacije u kojima se može brzo razviti.

 

O čemu se radi?

 

✔️Hipertrofični tip je, jednostavno rečeno, stanje u kojem štitasta žlezda počinje da se uvećava, što znači da njena zapremina stalno raste prelazeći normalan opseg.

Gornja granica normale za žene je 18 cm³, a za muškarce 25 cm³.

Međutim, kada vidimo uvećanje izvan ovih granica, na ultrazvuku uočavamo tipične znake autoimunog tireoiditisa.

 

🔥Koji su to tipični znaci?

 

To je takozvano smenjivanje hipoehogenih i hiperehogenih zona u tkivu žlezde.

To jest, eho-struktura štitaste žlezde je normalno homogena, što znači da bi trebalo da bude ujednačena, bez smanjenja ili povećanja ehogenosti celom dužinom.

Ehogenost bi trebalo da bude približno ista kao kod pljuvačne žlezde.

Ako ultrazvuk pokaže promene u eho-strukturi štitaste žlezde, ona postaje heterogena svuda.

Inicijalno, to nisu pravi čvorovi niti tumorske promene, već pseudočvorovi.

 

🔥Šta su pseudočvorovi?

 

Ovo je nodularna formacija koja nema sopstvenu kapsulu.

Ako strukturu posmatrate u dve ravni i ne vidite kapsulu, reč je o trakama vezivnog tkiva koje se prepliću, što može stvoriti iluziju pravog čvora.

Upravo to su pseudočvorovi kod AIT-a.

Ovo je prvi tip autoimunog tireoiditisa, kada se štitasta žlezda uvećava.

Drugi tip je kada štitasta žlezda počinje da se smanjuje. Generalno, u medicini ne postoji zvanična donja granica normale za volumen.

Dakle, to smanjenje predstavlja atrofiju.

To jest, kada žlezda, naprotiv, počne polako da atrofira od svoje normalne veličine, sužavajući se i pretvarajući se u minijaturnu formaciju koja više nema dovoljnu površinu za proizvodnju adekvatne količine hormona. Ovo je atrofični tip.

✔️Postoji i normotrofni tip, kada nema ni povećanja ni smanjenja zapremine.

Ali i u ovom slučaju videćemo tipične promene – pomenute pseudočvorove koji nastaju smenjivanjem hipoehogenih zona.

To znači da će slika tkiva biti šarena i neravnomerna.

Dok je zdrava žlezda na ultrazvuku glatka i jasna, ovde ćemo videti ove vezivne trake.

Na fonu AIT-a mogu se pojaviti i pravi čvorovi. Na primer, ti čvorovi mogu biti potpuno nezavisne formacije i ne moraju imati nikakve veze sa autoimunim tireoiditisom.

A sa druge strane, mogu biti i povezani.

➡️Pacijent, dakle, može istovremeno imati hipotireozu, autoimuni tireoiditis i čvorove.

➡️Sva tri stanja će se razmatrati zajedno, pri čemu je hipotireoza posledica autoimunog tireoiditisa, dok čvorovi mogu postojati kao potpuno izolovan problem.

❗️Često se dešava da su antitela u krvi još uvek u granicama normale, ali su na ultrazvuku već vidljive strukturne promene koje ukazuju na autoimuni uzrok.

Dakle, koji su uzroci autoimunog tireoiditisa?

On se nikada ne pojavljuje tek tako, iznenada; uvek postoji uzrok.

Najčešće je u pitanju kombinacija više različitih uzroka, jer pojedinačni faktor praktično nije sposoban da samostalno pokrene ovakvu autoimunu reakciju.

Stoga, kada tražimo okidač, uvek ih procenjujemo sve zajedno. 👇🏻👇🏻

👉Uzroci autoimunih bolesti

Predispozicija se najčešće jasno prati po ženskoj liniji, odnosno preko baka, majki, tetki, ćerki, unuka i tako dalje.

Ali to ne znači da ćete, ako vaši rođaci imaju autoimuni tireoiditis, i vi definitivno oboleti od njega.

I obrnuto, ako vaši rođaci nemaju autoimuni tireoiditis, to nije garancija da ga vi nećete dobiti.

 

Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/stitna-zlezda/

 

Jer autoimuna predispozicija nije karakteristična isključivo za autoimuni tireoiditis.

Postoje tri glavna dijagnostička kriterijuma za potvrdu bolesti: karakteristične promene na ultrazvuku, prisustvo antitela na TPO ili TG (ili oba) u značajnom titru i klinički manifestovana hipotireoza.

Šta se smatra značajnim titrom antitela?

Ako je referentni opseg laboratorije do 5, a vaš nalaz je 6, to se ne smatra značajnim titrom. Povećanje mora biti izraženije, najmanje dvostruko veće od gornje granice.

Ali, u svakom slučaju, čak i blago povećanje anti-TPO i anti-TG već predstavlja poziv na buđenje i može ukazivati na određene dijetetske okidače.

Ovo bismo mogli nazvati autoimunim obrascem koji nas tera da istražimo i razumemo šta se tačno dešava.

Hipotireoza – kada se već manifestuje, a u osnovi je autoimuni tireoiditis, može prethodno proći kroz fazu tireotoksikoze, što znači da povišeni hormoni mogu trajati neko vreme.

Sama hipotireoza se može razviti tek mnogo godina kasnije.

Naš cilj nije da pasivno čekamo njen razvoj, već da intervenišemo ranije, u ovoj početnoj fazi.

Još je bolje ako uspemo da je sprečimo.

Kako zapravo napreduje autoimuni tireoiditis?

Autoimuni tireoiditis prolazi kroz takozvanu tireotoksičnu fazu i fazu hipotireoze.

Tireotoksikoza predstavlja povišenu funkciju, dok je hipotireoza smanjena aktivnost štitaste žlezde.

Kako i zašto nastaje prvo tireotoksikoza, a zatim hipotireoza?

Štitasta žlezda se sastoji od folikula. Kada otpočne autoimuna agresija, ovi folikuli se uništavaju, što uzrokuje “curenje” hormona u krvotok.

Ovaj proces dovodi do destruktivne tireotoksikoze.

Kada dođe do razvoja ove faze, prava je sreća ako uspemo da je detektujemo kroz laboratorijske testove. Najčešće se ova faza previdi i prođe neprimećeno, pa posledice uočavamo tek kasnije, kada je hipotireoza već u potpunosti razvijena.

Koji je tačan mehanizam?

Prisetimo se folikula štitaste žlezde koji su izloženi autoagresiji.

➡️ Upravo ta autoagresija dovodi do imunološkog uništenja folikula, uzrokujući naglo oslobađanje (“curenje”) hormona.

Ovi oslobođeni hormoni stvaraju sliku destruktivne tireotoksikoze.

➡️ Oni ulaze direktno u krvotok, zbog čega u nalazima vidimo nagli pad TSH i potencijalni porast slobodnog T4 i slobodnog T3; to je tireotoksična faza.

U ovoj fazi se privremeno mogu povećati i antitela na TSH receptore (što u ovoj situaciji ne ukazuje uvek na Grejvsovu bolest), a unos joda u ovom specifičnom momentu može samo dodatno pojačati “curenje” hormona.

Ovo stanje je obično privremeno i s vremenom bolest postepeno napreduje ka hipotireozi.

➡️Zatim, tokom vremena, ovi folikuli postaju funkcionalno iscrpljeni, pa tkivo ili hipertrofira ili atrofira, što vodi do konačnog razvoja hipotireoze.

Tok AIT-a uvek ima fluktuirajući karakter (sa usponima i padovima).

Zato je tako teško uvesti bolest u trajnu remisiju.

Ali to je moguće!

I na tome se mora raditi.

Želeo bih da istaknem da u određenim slučajevima autoimuni proces može dugotrajno da perzistira u fazi tireotoksikoze (gde je Grejvsova bolest takođe primer autoimunog oboljenja).

To je ređi scenario, ali se dešava.

U tom slučaju pacijent doživljava tipične znake hipertireoze i ima stalno povišena antitela na TSH receptore.

Međutim, fundamentalno važna stavka je sledeća: ishod svake tireotoksikoze, pre ili kasnije, jeste hipotireoza!

Ovo je ključna tačka!

Stoga, ako trenutno imate tireotoksikozu, svejedno morate proći kroz adekvatan protokol lečenja kako biste na vreme razumeli kako da pristupite lečenju hipotireoze kada se ona pojavi.

To je samo pitanje vremena.

Ponekad, usled intenzivne autoimune agresije, stanje pacijenta konstantno varira između hiper i hipo funkcije.

Ovo je izuzetno kompleksno pitanje u medicini.

Standardna medicina često krivicu svaljuje na jod.

Ali to je netačno.

Sam jod ne izaziva hiperfunkciju, a još manje može samostalno da pokrene autoimunu bolest štitaste žlezde.

Razlog leži u nečemu sasvim drugom!

Da li se AIT može izlečiti ili ne?

Kada govorimo o ovoj bolesti, cilj kojem uvek težimo jeste postizanje stabilne remisije.

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment