Ispostavlja se da ne svi razumeju svojstva hleba i njegovu biohemijsku transformaciju u našem telu.
Mnogi hleb doživljavaju kao zasebnu kategoriju hrane, ne povezujuci ga direktno sa šecerom. Međutim, sa biohemijske perspektive, procesi koji se dešavaju nakon jedenja hleba i nakon konzumiranja čistog šecera imaju više zajedničkog nego što se na prvi pogled čini.
Osnova svakog hleba je brašno, koje se sastoji od usitnjenih zrna. Glavna komponenta brašna je skrob, složeni ugljeni hidrat koji se sastoji od dugih lanaca molekula glukoze povezanih zajedno. U vrhunskom pšeničnom brašnu, sadržaj skroba dostiže 70-75 procenata ukupne mase.
Skrob postoji u dva oblika: amiloza (linearni lanci glukoze) i amilopektin (razgranati lanci). Odnos ovih oblika utiče na to koliko brzo se skrob razlaže u digestivnom sistemu.
Proces pretvaranja hleba u glukozu počinje u ustima. Pljuvačne žlezde luče enzim alfa-amilazu, koji počinje da razlaže duge lance skroba na krace fragmente: dekstrine i maltozu. Zbog toga, ako dugo žvacete hleb, možete primetiti sladak ukus.
Istraživanja pokazuju da se nakon samo 30 sekundi žvakanja belog hleba u ustima formiraju jednostavni šeceri. Ovo je prva faza transformacije, koju mnogi ljudi jednostavno ne primecuju.
Nakon gutanja, hleb ulazi u želudac, gde kisela sredina privremeno inhibira dejstvo pljuvačke amilaze. Međutim, glavni rad se odvija u tankom crevu.
Pankreas luči pankreasnu amilazu, koja nastavlja razgradnju skroba na maltozu i druge disaharide. Zatim, enzimi crevnog zida maltaza, saharaza i laktaza završavaju proces, razlažuci disaharide na monosaharide, prvenstveno glukozu.
Upravo u obliku glukoze ugljeni hidrati iz hleba se apsorbuju kroz zid tankog creva u krvotok. Od ovog trenutka, telu više nije važno da li ova glukoza dolazi iz hleba, pirinča, krompira ili direktno iz šecera.
Važan parametar koji određuje efekat proizvoda na telo je njegov glikemijski indeks, mera koliko brzo nivo glukoze u krvi raste nakon konzumiranja.
Beli pšenični hleb ima glikemijski indeks od približno 70-75, što je blizu čistoj glukozi (100). Poređenja radi, stoni šecer ima indeks od približno 65. To znači da beli hleb podiže šecer u krvi čak i brže od rafinisanog šecera.
Studija objavljena u Američkom časopisu za kliničku ishranu otkrila je da konzumiranje 50 grama ugljenih hidrata iz belog hleba izaziva vrhunac glukoze u krvi u roku od 30-45 minuta, uporedivo sa ekvivalentnom količinom čiste glukoze.
Integralni hleb sadrži mekinje zrna, koje su bogate vlaknima. Dijetetska vlakna usporavaju rad digestivnih enzima i smanjuju brzinu apsorpcije glukoze. Glikemijski indeks integralnog hleba je približno 50-55, što je znatno niže.
Vlakna takođe hrane korisne crevne bakterije, koje proizvode masne kiseline kratkog lanca koje poboljšavaju metabolizam glukoze. Međutim, važno je razumeti da se integralni hleb takođe pretvara u glukozu, ali se proces odvija sporije i sa manje metaboličkih skokova.
Nakon što glukoza uđe u krvotok, pankreas luči insulin, hormon koji pomaže celijama da apsorbuju glukozu iz krvi. Redovna konzumacija hrane sa visokim glikemijskim indeksom, uključujuci beli hleb, dovodi do čestih skokova insulina.
Vremenom, celije mogu postati manje osetljive na insulin, pa se razvija insulinska rezistencija. Ovo stanje je preteča metaboličkog sindroma i dijabetesa tipa 2.
Studija iz 2010. godine objavljena u časopisu Diabetes Care otkrila je da zamena rafinisanih žitarica (belih, rafinisanih) integralnim žitaricama smanjuje rizik od dijabetesa za 20-30 procenata.
Jedna kriška belog hleba, težine oko 30 grama, sadrži približno 15 grama svarljivih ugljenih hidrata, što je ekvivalentno oko tri kašičice šecera. Standardni sendvič sa dve kriške sadrži šest kašičica ekvivalenta šecera.
Međutim, hleb se često ne doživljava kao slatka hrana, a njegova potrošnja u ishrani nije kontrolisana tako strogo kao deserti ili slatka pica.
Još jedna zanimljiva stvar: studija Vajcmanovog instituta iz 2015. godine objavljena u časopisu Cell pokazala je da ista hrana može izazvati različite promene
nivoa glukoze kod različitih ljudi.
Ove razlike su povezane sa sastavom crevne mikrobiote, genetskim karakteristikama, nivoom fizičke aktivnosti, snom i drugim faktorima. Kod nekih ljudi, beli hleb izaziva umereno povecanje glukoze, dok kod drugih izaziva nagli skok.
Razumevanje biohemije vam pomaže da donosite informisanije odluke o ishrani.
Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/%f0%9f%8d%9e-hleb-od-kiselog-testa-zdrav-trend-ili-samo-obican-hleb/
