Osobe inficirane bakterijom Helicobacter pylori (posebno njenim agresivnijim sojevima) često razvijaju hronični gastritis, koji vremenom dovodi do smanjenja želudačne kiseline. Ovaj proces prevazilazi okvire obične nelagodnosti u stomaku i direktno utiče na celokupan metabolizam.
🔄 Od promene pH vrednosti do disbioze
Zbog narušene pH vrednosti u želucu, varenje proteina postaje otežano, a apsorpcija ključnih mikronutrijenata (poput cinka i gvožđa) drastično opada. Ono što je najopasnije – menja se sastav mikrobiote u celom crevnom traktu.
Kada u ishrani preovlađuju slatkiši i prosti ugljeni hidrati, pokreće se crevna disbioza (bujanje loših bakterija).
Ta disbioza dodatno podstiče agresivnost i razmnožavanje same Helicobacter pylori.
Veliki deo unete glukoze telo ne uspeva pravilno da apsorbuje, već ona postaje „hrana“ za patogenu mikrofloru u crevima.
💥 Sindrom propustljivih creva i sistemska upala
Usled pojačane fermentacije, patogene bakterije počinju ubrzano da se razmnožavaju i oslobađaju endotoksine, među kojima su najopasniji lipopolisaharidi (LPS).
https://www.mojnutriciolog.com/insulinska-rezistencija/
Ovi toksini konstantno prolaze kroz oslabljenu i upaljenu barijeru crevnog zida i dospevaju direktno u krvotok (stanje poznato kao sindrom propustljivih creva ili leaky gut).
Imuni sistem prepoznaje opasnost i reaguje pokretanjem hronične sistemske upale niskog intenziteta.
🛑 Kako upala blokira insulin?
Ova tinjajuća, hronična upala je glavni neprijatelj insulinskih receptora na našim ćelijama. Pod uticajem upalnih citokina, receptori postaju „gluvi“ i neosetljivi na signale insulina. Glukoza ne može da uđe u ćelije i ostaje zarobljena u krvi – tako nastaje insulinska rezistencija.
🔄 Začarani krug metabolizma
Da bi savladao ovu blokadu, pankreas počinje da luči sve veće količine insulina. Pošto ćelije i dalje ne primaju glukozu, telo taj višak šećera iz krvi počinje ubrzano da skladišti u vidu visceralnih masti (sala oko stomaka) i unutar same jetre (masna jetra).
Samo masno tkivo se ponaša kao endokrini organ i luči nove proinflamatorne supstance, čime dodatno produbljuje insulinsku rezistenciju.
Pošto su ćelije realno gladne (jer šećer iz krvi ne ulazi u njih), mozak konstantno šalje signale da mu je potrebna hitna energija. To stvara neodoljivu i vučju želju za slatkišima.
Osoba unosi još više prostih šećera, što iznova hrani Helicobacter pylori i loše bakterije, zatvarajući ovaj opasan, začarani krug.
💡 Zaključak
Slatkiši sami po sebi neće stvoriti infekciju bakterijom Helicobacter pylori. Međutim, prisustvo ove bakterije stvara takvo okruženje u crevima u kojem šećer počinje agresivno da radi protiv vas, pokrećući inflamatornu kaskadu koja vodi pravo u insulinsku rezistenciju.
U praksi se pokazalo da uspešno lečenje Helicobacter pylori u ovakvim stanjima značajno poboljšava regulaciju šećera u krvi i prirodno smanjuje žudnju za slatkišima. Istovremeno, rad na povećanju osetljivosti ćelija na insulin smanjuje upalnu agresiju same bakterije. Sve počinje od zdravlja creva i pravilne ishrane
