Šta je Genitourinarni sindrom menopauze (GSM) i kako se leči 

November 17, 2026

Moj Nutriciolog

 

 

U prošlosti – pa čak i danas – ovo stanje se nazivalo „vaginalna atrofija” ili „atrofični vaginitis”. Međutim, noviji termin je precizniji: on ukazuje na činjenicu da ovo stanje ne pogađa samo genitalni trakt, već i urinarni sistem. Štaviše, sama reč „atrofija” može biti uznemirujuća ili uvrstljiva za ženu.

Dok se o valunzima (naletima vrućine), nesanici, bolovima u zglobovima, plačljivosti i drugim simptomima menopauze često govori, žene neretko prećutkuju probleme kao što su vaginalna suvoća, peckanje, bol tokom intimnih odnosa i stalna potreba za mokrenjem. Ove specifične tegobe svrstane su u posebno stanje poznato kao genitourinarni sindrom menopauze (GSM).

Ovo stanje pogađa mnoge žene tokom perimenopauze i postmenopauze, kao i one koje imaju funkcionalnu hipotalamičku amenoreju (FHA), žene kojima su hirurški uklonjeni jajnici, one koje su bile podvrgnute radioterapiji, kao i žene sa prevremenom insuficijencijom jajnika (rana menopauza). Slični simptomi mogu nastati i usled različitih infekcija ili dermatoloških oboljenja vulve, mada oni ovde nisu u fokusu.

Suvoća je, u suštini, samo simptom – ili, kako se to često kaže, „vrh ledenog brega”. U osnovi ovog stanja leži pad nivoa estrogena. Možda ćete se zapitati: „Pa šta? Kakve to veze ima?” – baš kao što je jedna žena svojevremeno pitala u vezi sa valunzima (koji su takođe uzrokovani padom nivoa estrogena). Dozvolite da objasnim.

Koliko je ovo stanje često?

GSM nije redak. Prema različitim procenama, između 27% i 84% žena u postmenopauzi susreće se sa ovim simptomima. Ipak, samo jedna od pet žena sa ovim tegobama potraži pomoć – često zbog osećaja stida ili uverenja da su takve promene jednostavno normalan deo starenja. U stvarnosti, veoma mali broj žena dobija bilo kakav tretman.

Međutim, malo ljudi zna da se ovaj sindrom veoma uspešno leči.

Zašto baš estrogen?

Tkiva vagine, vulve, uretre i mokraćne bešike imaju zajedničko embrionalno poreklo i bogata su estrogenskim receptorima. Estrogen održava ova tkiva u dobrom stanju: čuva debljinu i elastičnost sluzokože, obezbeđuje zdravu prokrvljenost i potpomaže prirodno vlaženje. Takođe održava kiselu sredinu u vagini (pH 3,5–4,5), što pogoduje razvoju korisnih laktobacila koji pružaju zaštitu od infekcija.

Sa nastupanjem menopauze, proizvodnja estrogena u jajnicima naglo opada. Kao posledica toga:

Sluzokoža vagine postaje tanja, gubi elastičnost i nabore, te postaje suva i osetljiva;

Smanjuje se prirodno vlaženje;

pH vrednost u vagini raste, a sastav mikroflore se menja, čime slabi prirodna odbrana organizma od infekcija;

Sluzokoža bešike i uretre postaje tanja, a mišićna potpora karličnog dna slabi.

Upravo zato genitourinarni sindrom u menopauzi (GSM) obuhvata simptome koji se odnose i na genitalni i na urinarni trakt.

Kako se manifestuje?

Simptomi variraju, a svaka žena doživljava svoj jedinstveni „skup” tegoba:

Genitalni/vaginalni simptomi: suvoća, peckanje, svrab, iritacija, bol tokom odnosa (dispareunija), a ponekad i blago krvarenje usled osetljivosti i krhkosti sluzokože.

Simptomi urinarnog trakta: učestalo mokrenje, bol, iznenadni nagoni za mokrenjem, inkontinencija i učestale infekcije urinarnog trakta.

Seksualna funkcija: smanjena uzbuđenost, nelagodnost i pad želje (često kao posledica bola ili nelagodnosti); ponekad je potrebno duže vreme stimulacije da bi se postigao orgazam.

Za razliku od talasa vrućine (valunga), koji vremenom često slabe, simptomi GSM-a obično ostaju prisutni i postepeno se pogoršavaju ukoliko se ne preduzme odgovarajuće lečenje.

Faktori koji utiču na razvoj stanja

Nivo estrogena — nagli pad nivoa estrogena (na primer, nakon uklanjanja jajnika, tokom rane ili medicinski izazvane menopauze, odnosno kao posledica određenih medicinskih tretmana) dovodi do intenziviranja simptoma.

Seksualna aktivnost — redovan intimni život podstiče bolju cirkulaciju krvi i pomaže u očuvanju zdravlja tkiva.

Starost i dužina trajanja postmenopauze — što više vremena prođe, promene su obično izraženije.

Način života — pušenje i prekomerna konzumacija alkohola negativno utiču na zdravlje tkiva; kada lekar savetuje „zdrav način života”, to nije samo prazna fraza.

Individualne karakteristike, uključujući psihološko stanje i lični stav prema menopauzi.

Kako se nositi sa ovim stanjem?

GSM je stanje koje se može uspešno lečiti. Možete početi sa jednostavnim sredstvima, a po potrebi preći na intenzivnije terapijske metode.

Nehormonski tretmani (dobar prvi korak; dostupni bez recepta). Vaginalni lubrikanti (koji olakšavaju intimne odnose) i hidratantna sredstva (koja se redovno primenjuju radi svakodnevne udobnosti) pomažu većini žena sa blagim simptomima.U ovu kategoriju spadaju i savremeni tretmani koji uključuju upotrebu medicinskih uređaja ili preparata koji se primenjuju u obliku injekcija, kao što su CO2, erbijumski ili neodimijumski laseri, radiofrekventna terapija, PRP (plazma bogata trombocitima), hijaluronska kiselina i egzozomi.

Vaginalni estrogeni. Ovo predstavlja „zlatni standard” lečenja: male doze estrogena — koje se primenjuju putem kreme, tableta ili vaginalnih prstenova — unose se direktno u vaginu. Lek deluje lokalno, uz minimalnu sistemsku apsorpciju, što ga čini efikasnim i bezbednim za većinu žena.

Druge opcije. Ukoliko pacijentkinja ne podnosi ove oblike terapije ili smatra da nisu dovoljno efikasni, postoje i alternative:

Vaginalni DHEA (prasteron) — pomaže u ublažavanju suvoće i smanjuje bol tokom intimnih odnosa;

Ospemifen — lek koji se uzima oralno (selektivni modulator estrogenskih receptora), a odobren je za lečenje izražene suvoće i bola tokom intimnih odnosa (kod nas se teže nabavlja na redovnom tržištu);

Sistemska hormonska terapija — razmatra se kada su prisutni i drugi simptomi menopauze, poput talasa vrućine (valunga), mada ona sama po sebi možda neće biti dovoljna za potpuno otklanjanje lokalnih vaginalnih tegoba.

Dodatni pristupi. Fizikalna terapija karlične regije može biti korisna u slučaju slabosti mišića karličnog dna, dok rad sa seksologom može pomoći u rešavanju poteškoća u seksualnom životu.

Poseban slučaj: Kod žena koje su imale tumore osetljive na hormone (na primer, rak dojke), svaki vid hormonske terapije mora se odrediti u strogoj konsultaciji sa lekarom i onkologom. U takvim situacijama prednost se daje nehormonskim metodama lečenja, a za ove pacijentkinje se mogu razmotriti i nehormonski tretmani koji uključuju upotrebu određenih medicinskih uređaja ili injekcija.

Genitourinarni sindrom u menopauzi je često, ali nedovoljno prepoznato stanje koje značajno utiče na kvalitet života, intimne odnose i opšte blagostanje. Reč je o zdravstvenom problemu sa jasnim uzrocima, za koji ginekolozi raspolažu efikasnim rešenjima. Nema potrebe da trpite u tišini ili osećate stid; razgovarajte sa svojim lekarom o ovim simptomima kako bi se za vas kreirao odgovarajući plan lečenja. Ako vam kažu da je to „samo deo starenja”, potražite mišljenje drugog stručnjaka.

NASTAVLJA SE Prva pomoć kod vaginalne suvoće: Saveti za negu i izbor veša

 

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment