Hajde da se vratimo u prošlost i otkrijemo zašto ljudi ne mogu da prežive bez vitamina.
Ukratko ćemo se osvrnuti na osnove biohemije, evolucije i ekologije.
Kako se u našim telima javila potreba za vitaminima?
Mi – ili bolje rečeno, naši veoma daleki preci – izgubili smo sposobnost da ih sami sintetišemo jer je taj proces bio energetski skup i evoluciono neefikasan.
Zamislite najranije jednoćelijske organizme.
Oni su bili potpuno samostalne hemijske fabrike koje su morale da sintetišu sve organske molekule neophodne za život iz najjednostavnijih neorganskih supstanci.
Kako se život razvijao i postajao složeniji, dovodeći do pojave višećelijskih organizama, određeni biohemijski putevi postali su neefikasni u pogledu potrebnih genetskih resursa.
Zašto trošiti ogromnu količinu energije i koristiti deset različitih enzima za stvaranje molekula vitamina kada ga već ima u izobilju u okruženju (u hrani)?
Važno je ovde razumeti da je evolucija uticala na biljni svet isto kao i na životinjsko carstvo!
Evo šta se dogodilo:
Došlo je do slučajnih mutacija u DNK životinjskih predaka, čime je onemogućen rad jednog od enzima u dugom lancu reakcija potrebnih za sintezu određene supstance (kao što je vitamin C).
Budući da je te supstance već bilo u izobilju u njihovoj ishrani, prirodna selekcija – kamen temeljac evolucije – učinila je da ta mutacija ne bude štetna.
Štaviše, mogla je biti čak i korisna!
Organizam je štedeo energiju i resurse koji su se prethodno trošili na složene procese sinteze. Ti resursi su se zatim mogli preusmeriti na funkcije važnije za preživljavanje i razmnožavanje (kao što su razvoj mozga ili izgradnja mišićne mase).
Jedinke koje su posedovale ovu „ekonomičnu” mutaciju imale su blagu prednost i veću verovatnoću da prenesu svoje gene na sledeću generaciju.
Vremenom je čitava populacija izgubila sposobnost sinteze te supstance. Ona je postala esencijalni nutrijent koji se morao unositi putem ishrane. Tako je ta supstanca postala vitamin. Klasičan primer je vitamin C.
Velika većina sisara može da sintetiše vitamin C u svojoj jetri iz glukoze. Oni poseduju enzim koji omogućava tu sintezu.
Međutim, kod primata (uključujući ljude), došlo je do mutacije upravo na genu odgovornom za taj enzim. Prestalo je da funkcioniše 🤷🏻♀️
Smatra se da se to dogodilo jer su se naši preci primati hranili namirnicama bogatim vitaminom C (voće, lišće, izdanci), pa je potreba za njegovom sintezom nestala.
Tako se ta mutacija ustalila u narednim generacijama.
Odnosno, kod nas!
Kakvu ulogu vitamini imaju u organizmu?
Vitamini nisu izvor energije (kao proteini, masti ili ugljeni hidrati), već su ključne komponente za rad enzima.
Jednostavno rečeno 👇🏻
Zamislite enzim kao složenu mašinu u fabrici vašeg tela. Vitamin je onaj poseban odvijač ili ključ koji je potreban da bi se ta mašina pokrenula.
Šta su koenzimi?
Većina vitamina (poput onih iz B-kompleksa, vitamina K itd.) deluje kao koenzim.
Oni se vezuju za neaktivan enzim i pretvaraju ga u potpuno aktivan enzim, sposoban da obavlja vitalne hemijske reakcije (metabolizam, proizvodnju energije, sintezu DNK itd.).
Na primer, recimo da imate zrna kafe i vodu. Kako pravite kafu?
Ako imate zrna, ali nemate vodu ni način da ih sameljete, ne možete skuvati kafu, zar ne?
Ili, ako imate zrna i vodu, ali nemate vatru (energiju)… I dalje ne možete skuvati kafu 🤷🏻♀️
Zrna kafe predstavljaju neaktivan enzim. To je proteinska komponenta koja je uvek prisutna, ali ne može sama da funkcioniše. Zamislite samlevena zrna: mirišu na kafu, ali od njih samih ne možete dobiti pravi napitak.
Voda predstavlja neorganski kofaktor. Na primer, jone magnezijuma ili cinka. To je jednostavna supstanca neophodna za rad mnogih enzima. Bez nje, reakcija se neće dogoditi. Baš kao što ne možete skuvati kafu bez vode ili vatre.
Vatra (izvor energije) = Energija. Većina biohemijskih reakcija zahteva unos energije.
Aparat za kafu / džezva (uslovi). To predstavlja telesnu temperaturu i ćelijsko okruženje. To su neophodni uslovi da bi se reakcija odvila.
I… vitamin (koenzim) = ključni element za pokretanje procesa.
A sada, ključni element 👇🏻
Recimo da imamo sve: zrna, vodu, vatru i posudu za kuvanje. Ali nedostaju nam mlin, filter ili presa za kafu!
Ako zrna samo potopiš u vodu, takođe nećeš dobiti kafu!
Vitamin (u obliku koenzima) je upravo taj filter, kapsula ili mlevena kafa za aparat. On obezbeđuje da se reakcija odvija pravilno, omogućavajući enzimu da se veže za određenu supstancu (supstrat) i transformiše je.
Da bismo bolje razumeli kako sve to funkcioniše, uzmimo za primer sirov komad mesa 🥩. Da bi ga pojeo i iskoristio, moraš ga skuvati, odnosno transformisati. Pogledajmo zato još jedan slikovit primer. 🤗
Vitamin B1 je poput daljinskog upravljača za televizor.
Televizor predstavlja hranu koju unosite (na primer, ugljene hidrate). U utičnici ima struje (to je energija sadržana u hrani). A vi želite da gledate film (da iskoristite tu energiju).
Televizor je uključen u struju i sve radi. Ali bez daljinskog upravljača ne možete da menjate kanale – nema slike, samo „sneg” na ekranu.
Vitamin B1 je taj daljinski upravljač. Pritisnete dugme i energija poteče. Ako ga ne pritisnete – nema filma! 😅
Energija se ne oslobađa, a nervne ćelije i mišići ostaju bez nje. To dovodi do razvoja bolesti beri-beri (slabost, iscrpljenost, oštećenje nerava).
Čim se vitamin B1 (koenzim) pojavi, on se vezuje za apoenzim. Sada je enzimski kompleks aktivan i uspešno sprovodi hemijsku reakciju, obezbeđujući telu energiju.
Dakle, kakav je zaključak?
Sve biološke reakcije u našem telu predstavljaju lance međusobno povezanih događaja, pri čemu svaka reakcija zavisi od prisustva supstanci koje ih omogućavaju. Nema supstanci (vitamina/koenzima) – nema ni reakcija! Pored uloge koenzima, vitamini imaju i druge vitalne funkcije: primer radi, antioksidansi štite ćelije od oštećenja, dok je vitamin A ključan za regulaciju rasta samih ćelija.
Šta se dešava bez vitamina?
Bez stalnog unosa vitamina razvijaju se ozbiljna stanja poznata kao avitaminoze.
Mnoga od njih su kroz istoriju predstavljala pravu pošast za čovečanstvo:
Bez vitamina C: skorbut
Bez vitamina B1 (tiamin): beri-beri
Bez vitamina PP (niacin): pelagra
Bez vitamina D: rahitis kod dece i osteomalacija kod odraslih
Ljudi ne mogu da žive bez vitamina jer smo, kao vrsta, tokom evolucije izgubili sposobnost da ih sami proizvodimo.
To nije greška prirode; naprotiv, to je evoluciona optimizacija. Štednja resursa!
Zašto graditi i održavati složenu biohemijsku proizvodnu liniju kada se proizvod koji vam je potreban nalazi u izobilju, tik pod vašim nogama?
Drugim rečima, da bismo se kao vrsta razvijali, priroda se pobrinela da prestanemo da trošimo energiju na sopstvenu sintezu ovih supstanci i da ih umesto toga unosimo putem hrane. Na kraju krajeva, evolucija je oblikovala kako prirodni svet, tako i zemljište u kojem raste naša hrana. 😁
Takav razvoj događaja učinio nas je zavisnim od našeg okruženja i ishrane.
Danas konzumiramo mnogo visokokalorične hrane siromašne vitaminima, što dovodi do njihovog nedostatka.
Dakle, vitamini nisu čarobne pilule; to su drevni molekuli koji su oduvek bili deo metabolizma živih organizama.
Uzmimo za primer vitamin C: on deluje kao kofaktor u mnogim reakcijama u telu. Njegova najvažnija uloga jeste da služi kao donor elektrona (redukciono sredstvo).
Primer:
Vitamin C deluje na molekul prolina unutar kolagena (prekurzora) i potrebno je da za njega veže kiseonik. Za tu reakciju je neophodno redukciono sredstvo koje će donirati elektrone. Upravo to je uloga vitamina C.
Vitamin C prilazi aktivnom mestu enzima, donira dva atoma vodonika (pri čemu se oksidiše u dehidroaskorbinsku kiselinu) i omogućava da se reakcija hidroksilacije uspešno odovije.
Bez vitamina C, reakcija staje. Nastaje nestabilan, nezreo kolagen koji nije u stanju da formira čvrsta vlakna.
Zamislite da lemite mikročip (stvarate kolagen). 😁
Enzim je sama lemilica.
Vitamin C je „fluks” (kolofonijum) – neophodan da bi se obezbedilo da se lem (kiseonik) veže za kontakte (prolin) i stvori čvrstu vezu.
Bez fluksa, lemljenje neće uspeti. I naravno, fluks se tokom tog procesa troši. Isti ovaj princip važi i za druge organe – bez vitamina C, na primer, ni vaše nadbubrežne žlezde neće pravilno funkcionisati!
