Nije infekcija, već nedostatak estrogena: Šta svaka žena mora da zna o vulvovaginitisu  

August 16, 2026

Moj Nutriciolog

 

Vulvovaginitis je čest problem kod žena tokom menopauze. Međutim, to nije infekcija u klasičnom smislu, već hronična upala uzrokovana nedostatkom estrogena (atrofični vaginitis).

U ovom procesu, loša ili agresivna intimna higijena često igra ulogu okidača!

Sve počinje još u perimenopauzi, kada prirodna odbrana vaginalne sluzokože postepeno slabi. Estrogeni inače održavaju optimalnu kiselost vagine (pH 3,8–4,5), podstiču rast korisnih laktobacila i stimulišu lučenje zaštitne sluzi.

Šta se dešava kada nivo estrogena opadne?

Sluzokoža se tanji, gubi elastičnost, postaje ranjiva i podložna povredama.

pH vrednost se pomera ka alkalnoj sredini (5,5–7,0).

Laktobacili odumiru, a njihovo mesto zauzima oportunistička flora (E. coli, stafilokoke i Gardnerella vaginalis).

Sluzokoža gubi svoju imunološku barijeru. Sada čak i blaga iritacija ne izaziva samo prolazno crvenilo, već dugotrajnu upalu praćenu mikropukotinama. U početku proces teče asimptomatski i žena ne oseća nikakve tegobe. Međutim, ubrzo se javljaju pojačan iscedak, iritacija i blagi svrab.

Pošto mnoge žene nesvesno prave higijenske greške, one postaju okidač za dalju i dublju upalu. Zbog osećaja suvoće i izmenjenog pH, normalne higijenske navike često postaju previše agresivne:

Sapuni i gelovi koji sadrže jake surfaktante (čak i bebeći) ispiraju preostali zaštitni sloj, dodatno isušuju epitel i pojačavaju svrab.

Alkalna sredina običnih sapuna dodatno neutrališe kiselost vagine, ubrzavajući rast patogena.

Prečesto pranje mehanički traumatizuje već istanjenu sluzokožu i ispire preostalu korisnu mikrofloru.

Sintetički donji veš, tange i dnevni ulošci stvaraju efekat staklene bašte. Oni onemogućavaju ventilaciju, što u alkalnoj sredini pogoduje brzom razmnožavanju anaerobnih bakterija.

Ispiranje vagine (tuširanje) i intimni dezodoransi su potpuno pogubni. Oni uništavaju i poslednje mehanizme odbrane i neretko izazivaju hemijske opekotine na istanjenoj sluzokoži.

Simptomi na koje treba obratiti pažnju:

Svrab i peckanje koji se intenziviraju nakon mokrenja ili dužeg hodanja.

Oskudan, vodenast ili sirast iscedak (u početku može biti bez mirisa).

Jak miris na pokvarenu ribu kada se prekomerno namnože patogeni (karakteristično za gardnerelu).

Uporne i rekurentne gljivične infekcije.

Pojačan vaginalni sekret (leukoreja).

Izražena suvoća vagine i bol pri intimnim odnosima.

Lokalni antifungalni ili antibakterijski lekovi (antimikotici i antibiotici) bez hormonske potpore ovde nisu efikasni. Oni mogu pružiti samo privremeno olakšanje, ali se upala neminovno vraća odmah po završetku terapije, jer uzrok (nedostatak estrogena) ostaje nepromenjen.

Kako sprečiti i lečiti ovaj problem?

Pravilna i nežna higijena – to je prvi i osnovni korak koji treba primeniti što ranije, pre pojave ozbiljnih simptoma.

Lokalna estrogenska terapija – za žene u peri- i menopauzi, zlatni standard je redovna upotreba lokalnih hormonskih krema ili vagitorija koje sadrže estriol.

Sistemska hormonska supstituciona terapija (HST) – u dogovoru sa ginekologom, sistemska terapija uspešno rešava koren problema na nivou celog organizma.

Koje su opasnosti od hroničnog i nelečenog vulvovaginitisa?

❌ Srastanje vaginalnih zidova (sinehije): Usled hronične upale, na istanjenoj sluzokoži nastaju mikroskopski čirevi (erozije). Tokom procesa neadekvatnog zarastanja, zidovi vagine mogu bukvalno da srastu.

❌ Krauroza i distrofija vulve (lihen sklerozus): Konstantna suvoća vodi ka atrofiji kože i sluzokože spoljašnjih genitalija. Koža postaje tanka poput pergamenta, gubi pigmentaciju, pojavljuju se beličaste plake, a u uznapredovalim stadijumima male usne mogu potpuno atrofirati.

❌ Uzlazne infekcije (ponovljeni cistitis i pijelonefritis): Iz alkalne sredine vagine, patogena flora lako prelazi u neposrednu blizinu – u uretru. To dovodi do hroničnih i upornih upala bešike, a infekcija se može proširiti i naviše, do bubrega, izazivajući ozbiljne sistemske komplikacije.

❌ Flegmona i upala okolnih tkiva: Mikropukotine na sluzokoži postaju ulazna vrata za bakterije. Zbog oslabljenog lokalnog imuniteta, upala se može proširiti na potkožno masno tkivo perineuma (međice), uzrokujući bolne otoke i teže infekcije.

❌ Displazija i rizik od karcinoma pločastih ćelija: Hronična, dugotrajna upala menja ćelijsku strukturu. Na istanjenom i stalno iritiranom epitelu vremenom se mogu razviti atipične (prekancerozne) ćelije, što značajno povećava rizik od razvoja karcinoma vulve i vagine.

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment