Da, postoji dokazano jaka veza izmeÄu dijabetesa tipa 2 (T2D), ishrane bogate Å”ecĢerom i povecĢanog rizika od razvoja demencije, ukljuÄujucĢi i Alchajmerovu bolest.
Kada cĢelije tela postanu manje osetljive na insulin, on viÅ”e ne može efikasno da pomaže glukozi (Å”ecĢeru) da se premesti iz krvi u cĢelije. Pankreas tada poÄinje da proizvodi joÅ” viÅ”e insulina, ali on ne funkcioniÅ”e kako treba. Dolazi do hroniÄne hiperglikemije ā stanja kada je nivo Å”ecĢera u krvi stalno poviÅ”en. To trajno oÅ”tecĢuje krvne sudove u celom telu, ukljuÄujucĢi i mikrosudove u mozgu.
š§ Vaskularna demencija: Å ta je to zapravo?
Kada visok nivo Å”ecĢera oÅ”teti unutraÅ”nje zidove krvnih sudova, on direktno ubrzava razvoj ateroskleroze i mikroangiopatije. Usled toga, snabdevanje mozga krvlju biva ozbiljno poremecĢeno. To uzrokuje takozvane mikrovaskularne udare (mikrodinfarkte), koji postepeno dovode do odumiranja neurona i ozbiljnog kognitivnog oÅ”tecĢenja.
š MetaboliÄki put (Alchajmerova bolest kao ādijabetes tipa 3ā)
Ljudskom mozgu je, naravno, potrebna glukoza za rad, ali mu uopÅ”te nisu potrebni slatkiÅ”i (naÅ”e telo može samo da sintetiÅ”e glukozu iz gotovo svih drugih nutrijenata). Insulin u mozgu igra kljuÄnu ulogu u formiranju pamcĢenja i stvaranju sinaptiÄkih veza.
Sa razvojem sistemske insulinske rezistencije, mozak takoÄe postaje rezistentan na insulin. Neuroni viÅ”e ne mogu efikasno da koriste glukozu za energiju, a signalni putevi koji su presudni za pamcĢenje bivaju poremecĢeni. Ovo stvara idealne uslove za razvoj Alchajmerove bolesti, pri Äemu se akumulacija amiloidnih plakova i tau proteina dramatiÄno ubrzava upravo na pozadini poremecĢenog metabolizma.
Visok Å”ecĢer u krvi i insulinska rezistencija izazivaju hroniÄnu sistemsku upalu i masovnu proizvodnju slobodnih radikala. Ovi procesi direktno oÅ”tecĢuju neurone i ubrzavaju starenje mozga.
Direktna toksiÄnost se javlja jer visoki nivoi glukoze dovode do stvaranja krajnjih proizvoda napredne glikacije (AGEs).
Ove Å”tetne supstance se akumuliraju u tkivima, ukljuÄujucĢi i mozak, gde naruÅ”avaju funkciju proteina, podstiÄu upalu i trajno oÅ”tecĢuju neurone. Zato ishrana bogata dodatim Å”ecĢerima, zaslaÄenim picĢima i rafinisanim ugljenim hidratima dokazano naruÅ”ava kognitivne funkcije, Äak i nezavisno od toga da li je osoba veÄ razvila puni oblik dijabetesa.
š„ Fenomen drugog obroka i kognitivne funkcije
Veoma važna stavka u metaboliÄkoj medicini jeste to da glikemijski odgovor na prethodni obrok direktno utiÄe na glikemijski odgovor kod sledecĢeg obroka. Na primer, uticaj vaÅ”eg jutarnjeg nivoa glukoze, Äak i uz doruÄak bogat zdravim mastima (kao Å”to su kajgana i slanina), u velikoj meri zavisi od toho Å”ta ste jeli za veÄeru dan ranije.
Ovaj mehanizam je nauÄno demonstriran i za kognitivne funkcije: vaÅ”a sinoÄna veÄera može direktno uticati na vaÅ”u koncentraciju i mentalne sposobnosti sledecĢeg dana, Äak i nakon Å”to pojedete svoj standardni doruÄak. Ovaj proces je poznat kao kognitivni efekat drugog obroka.
UoÄeno je da hrana koja proizvodi niži i stabilniji glikemijski odgovor (u poreÄenju sa hranom sa visokim sadržajem prostih ugljenih hidrata) pruža znatno viÅ”i nivo zadovoljstva nakon jela i dugotrajno smanjuje glad. To jest, zdrave masti pružaju mnogo vecĢi osecĢaj blagostanja i stabilne sitosti. š
Stabilni nivoi glukoze tokom dužeg vremenskog perioda jedini su garant za oÄuvanje dobre funkcije mozga i dobrog raspoloženja. Nasuprot tome, fluktuirajuÄi nivoi glukoze dugoroÄno teÅ”ko naruÅ”avaju kognitivne funkcije. Na primer, nakon velikog deserta koji pojedete uveÄe, sledecĢeg dana cĢete se znatno teže koncentrisati, pamtiti informacije i obraÄivati nove podatke. Ovaj efekat je u medicini poznat kao āglukozni mamurlukā.
š¢ Rolerkoster sa energijom i insulinom
Jedan od najÄeÅ”Äih i najupornijih mitova jeste onaj da Å”ecĢer āstimuliÅ”eā moždanu aktivnost. š Zaista, konzumiranje brzih ugljenih hidrata može vas nakratko uÄiniti aktivnijim, ali taj nalet traje veoma kratko. Odmah nakon toga osoba doživljava nagli, strmoglavi pad snage i energije.
A zaÅ”to se to deÅ”ava? Zato Å”to kada Å”ecĢer u krvi naglo padne, osoba se osecĢa joÅ” umornije i javlja se vuÄja želja za joÅ” viÅ”e Å”ecĢera. To zahteva joÅ” viÅ”e insulina. I tako insulin ulazi u stanje stalnog preopterecĢenja ā on pokuÅ”ava da āuguraā taj silni Å”ecĢer u cĢeliju, ali poÅ”to su vrata blokirana, on to ne može. Å ecĢera je sve viÅ”e, insulina je sve viÅ”e, Å”to na kraju uzrokuje reaktivne hipoglikemijske epizode.
Nivo Å”ecĢera divlje skaÄe gore-dole. To je pravi metaboliÄki rolerkoster š¢, jer vam je potrebno sve viÅ”e i viÅ”e ugljenih hidrata da biste uopÅ”te imali energije za funkcionisanje.
Ali u stvarnosti, visok nivo Å”ecĢera u krvi dovodi do prekomernog stvaranja slobodnih radikala i razvoja teÅ”kog oksidativnog stresa. Slobodni radikali doslovno razaraju moždane cĢelije, posebno neurone, i remete funkciju mitohondrija, Å”to drastiÄno smanjuje snabdevanje mozga energijom. Neuronska plastiÄnost biva poremecĢena, a pamcĢenje i sposobnost uÄenja ozbiljno oÅ”tecĢeni. Ovo je jedan od glavnih faktora rizika za Alchajmerovu bolest (dijabetes tipa 3).
Uz sve to, prekomerna konzumacija Å”ecĢera dugoroÄno smanjuje prirodni nivo serotonina i dopamina, Äime se direktno remete naÅ”i sistemi nagraÄivanja i motivacije. Zbog toga drastiÄno raste rizik od depresije, anksioznih poremecĢaja i teÅ”ke zavisnosti od Å”ecĢera. Starenje Äitavog organizma se ubrzava, a mozak biva izložen prevremenim neurodegenerativnim bolestima.
š Za kraj zapamtite:
Mozgu jeste potrebna glukoza, ali nikako u obliku slatkiÅ”a i Å”eÄera. NaÅ”e telo je savrÅ”eno sposobno da je samo proizvede iz složenih ugljenih hidrata, zdravih masti, pa Äak i iz proteina.
I nikada nemojte zaboraviti da je naÅ” mozak š§ sastavljen od Äak 60% masti. Hranite ga pametno!
