Kada ljudi govore o insulinskoj rezistenciji, veÄina misli iskljuÄivo na probleme poput viÅ”ka kilograma i poviÅ”enog Å”eÄera u krvi. Ali, pored ovih oÄiglednih manifestacija, postoji mnoÅ”tvo drugih, dubljih zdravstvenih problema koji su direktno povezani sa insulinskom rezistencijom.
āļø HroniÄna žeÄ i noÄno ustajanje u toalet
Malo ljudi razmiÅ”lja o tome da, na primer, kada konstantno oseÄamo žeÄ ili noÄu ustajemo da idemo u toalet, telo na taj naÄin zapravo pokuÅ”ava da reguliÅ”e i kroz urin izbaci viÅ”ak glukoze iz krvi. Naravno, ovde postoji i snažna veza sa kortizolom i prateÄim hormonskim disbalansom.
Å to je viÅ”i insulin, to je viÅ”i i kortizol. Suprotno tome, kortizol ā hormon koji se primarno oslobaÄa tokom stresa ā podiže nivo glukoze, a poslediÄno i nivo insulina. Veza izmeÄu insulina i kortizola je neraskidiva i veoma bliska.
Kada osoba ima hroniÄno visok kortizol, Äitav njen nervni sistem, a posebno simpatiÄki (bori se ili beži) nervni sistem, konstantno radi na samoj granici svojih moguÄnosti. Kod zdrave osobe, nakon jela se aktivira parasimpatiÄki nervni sistem koji nas smiruje, usporava otkucaje srca i snižava krvni pritisak. MeÄutim, kod insulinske rezistencije, ovaj prirodni prelaz je blokiran jer simpatiÄki sistem ostaje prenadražen.
Å ta se tada deÅ”ava? Javljaju se ozbiljni poremeÄaji spavanja, prekomerna nervoza, hroniÄni umor i neodoljiva želja za ležanjem i spavanjem, naroÄito neposredno nakon jela. Ovo je patoloÅ”ka insulinska rezistencija koja vrÅ”i ogroman, konstantan pritisak na nadbubrežne žlezde.
āļø UniÅ”tavanje kolagena i prevremeno starenje
Ako srodnom dejstvu insulina dodamo kortizol kao glavnog krivca za razgradnju vezivnog tkiva i kolagena, otvara se Äitav niz novih problema, pre svega sa kožom i zglobovima.
Kolagen je osnova svih vezivnih tkiva ā njegova vlakna se nalaze svuda. Ovde nije reÄ samo o lepoj i zdravoj koži. Kolagen Äini celokupno vezivno tkivo; on je potpora i zaÅ”tita naÅ”eg tela, temelj svih potpornih struktura u svakom organu. U Å”irem smislu, vezivno tkivo obuhvata kosti, tetive, ligamente, zglobove, kožu i zidove krvnih sudova, i upravo ono odreÄuje fiziÄke karakteristike naÅ”eg tela.
Hiperinsulinemija (hroniÄno visok insulin) dramatiÄno poveÄava rizik od glikacije proteina (gde se Å”eÄer ālepiā za kolagen) i vodi u prevremeno starenje, Å”to je direktno povezano sa ubrzanim habanjem apsolutno svih naÅ”ih organa i tkiva.
āļø Otoci, visok pritisak i akne u zrelom dobu
Kada se pojave otoci u telu i poÄne da raste krvni pritisak, skoro uvek zaboravimo na ulogu insulina. MeÄutim, insulin ima sposobnost da primora bubrege da zadržavaju natrijum, Å”to je takoÄe jedna od tipiÄnih manifestacija insulinske rezistencije. Rad jonskih pumpi, balans natrijuma, kalijuma i kalcijuma, kao i zadržavanje teÄnosti, u uskoj su sprezi sa nivoima glukoze i insulina.
Ako analiziramo insulin i aktivnost enzima 5-alfa-reduktaze (koji pretvara testosteron u potentni dihidrotestosteron), postaje kristalno jasno zaÅ”to se kod žena razvija prekomerni rast dlaka muÅ”kog tipa (hirzutizam) i zaÅ”to se javljaju tvrdoglave akne, ukljuÄujuÄi akne tarda (akne sa kasnim poÄetkom) u zrelijem životnom dobu. Insulinska rezistencija, dakle, direktno stimuliÅ”e aktivnost 5-alfa-reduktaze, a Äesto je praÄena i padom polnih hormona, naroÄito progesterona.
Uz sve to:
ā Visok Å”eÄer mehaniÄki oÅ”teÄuje unutraÅ”nje zidove krvnih sudova.
ā Visok homocistein dodatno razara zidove krvnih sudova.
A holesterol zatim ubrzano žuri ka tim mestima kako bi bukvalno āzakrpioā i popravio nastalu Å”tetu, stvarajuÄi plakove.
āļø Truljenje proteina, SIBO i propast varenja
Simultano, zajedniÄko dejstvo poviÅ”enog kortizola i insulina remeti proizvodnju pankreasnih enzima i hlorovodoniÄne kiseline u želucu, Å”to vodi u malapsorpciju (loÅ”u apsorpciju nutrijenata). Osoba može naizgled da se hrani veoma kvalitetno i raznovrsno, ali je sam proces razgradnje i varenja proteina i masti duboko poremeÄen.
Kao posledica toga, na insulinsku rezistenciju se nadovezuju viÅ”estruki deficiti, poput hroniÄnog nedostatka proteina i gvožÄa (anemije). U takvom okruženju ubrzano se razvija SIBO (sindrom prekomernog rasta bakterija u tankom crevu), jer nesvareni ugljeni hidrati poÄinju divlje da fermentiÅ”u, dok nesvareni proteini poÄinju da trule. LogiÄno, javljaju se ozbiljni i hroniÄni problemi sa stolicom.
āļø Blokada tiroidnih hormona i rizik od kancera
Problem sa holesterolom: Kada vide visok holesterol, ljudi Äesto zaboravljaju da je metaboliÄki sindrom (indukovan insulinskom rezistencijom) jedan od najÄeÅ”Äih uzroÄnika ove pojave.
Blokada Ŕtitne žlezde: Sa izraženom insulinskom rezistencijom, telo gubi sposobnost da obezbedi punu funkciju i konverziju neaktivnog tiroidnog hormona T4 u njegov aktivni oblik T3.
OnkoloÅ”ki rizik: Visoki nivoi insulina imaju dokazan prokancerogeni efekat. Oni podstiÄu sistemsku upalu, pre svega u masnom (adipoznom) tkivu, koje postaje primarno žariÅ”te upale. S obzirom na to da je insulin anaboliÄki hormon (hormon rasta), on potencira i ubrzava procese mutacije u Äelijama. On tera sve oko sebe da raste ā i dobro i loÅ”e. Dok sami zdravi faktori regeneracije nikada ne izazivaju tumore, visok insulin stvara idealno okruženje u kome mutirane Äelije ubrzano bujaju.
https://www.mojnutriciolog.com/insulinska-rezistencija/
TipiÄan primer su klasiÄni papilomi na koži; pod uticajem visokog insulina aktivira se humani papiloma virus (HPV) ā koji u latentnom stanju ima veÄina ljudi, ali papilome dobijaju samo oni kod kojih virus dobije āgorivoā u vidu insulina, pa oni poÄinju naglo da rastu. Iz potpuno istog razloga u telu bujaju i unutraÅ”nji polipi.
š” Å ta je neophodno preduzeti?
LeÄenje ovog kompleksnog stanja zahteva sistemski pristup:
Stroga kontrola ishrane, sa primarnim fokusom na radikalno smanjenje unosa lakih ugljenih hidrata.
Strategija povremenog posta (intermitentni post) pod nadzorom.
Primena prirodnih senzibilizatora insulina koji vraÄaju osetljivost Äelijama (kao Å”to su berberin, mioinozitol, alfa-lipoinska kiselina (ALA), hrom i drugi).
Insulinska rezistencija je sistemski problem koji zahteva vaÅ”u punu pažnju i pametno kombinovanje svih raspoloživih metaboliÄkih metoda i pristupa.
