Primarna funkcija insulina jeste regulisanje nivoa glukoze u krvi nakon obroka. Međutim, njegov uticaj na organizam je mnogo širi! Insulin utiče na praktično svaki organ, uključujući и сам мозак. 🧠
Kada se u telu razvije hronična insulinska rezistencija (perzistentno smanjenje osetljivosti tkiva na insulin), ona neumitno pogađa i moždane strukture. Posledice ovog procesa mogu biti izuzetno ozbiljne.
🧠 Insulin u mozgu: Više od pukog metabolizma
Prisustvo insulina i njegovih specifičnih receptora u mozgu otkriveno je krajem 1970-ih godina. Visoke koncentracije insulina tada su uočene kako kod ljudi, tako i kod laboratorijskih životinja.
Njegova najvažnija uloga u centralnom nervnom sistemu jeste regulacija procesa učenja i pamćenja. Pored uloge u energetskom metabolizmu samih neurona, insulin pruža ključnu nutritivnu podršku i obezbeđuje neuroplastičnost (sposobnost mozga da se prilagođava i menja).
Najveća ekspresija insulina i njegovih receptora primećena je u ključnim regionima mozga:
Moždana kora (korteks)
Hipokampus (glavni centar za pamćenje i učenje)
Hipotalamus (odgovoran za regulaciju endokrinog sistema i ponašanja)
Olfaktorni bulb (mirišljiva kvržica)
Ove oblasti su direktno odgovorne za višu nervnu aktivnost. One takođe sadrže transportere glukoze osetljive na insulin, koji pojačavaju njegovo dejstvo, povećavajući potrošnju energije u nervnim ćelijama i direktno utičući na kognitivne funkcije.
📉 Insulinska rezistencija u mozgu: Put do depresije?
Insulinska rezistencija u mozgu usko je povezana sa disfunkcijom neurotransmiterskih sistema, uključujući sisteme odgovorne za proizvodnju serotonina i dopamina.
Pored već dobro poznate veze sa neurodegenerativnim bolestima (poput Alchajmerove bolesti), insulinska rezistencija dovodi do poremećaja u prenosu dopamina i do disfunkcije mitohondrija — energetskih stanica (fabrika) naših neurona.
Kada insulinska rezistencija postane hronična i teška, njene manifestacije sve češće počinju da uključuju i klasične depresivne simptome. Pošto je njihov osnovni uzrok zapravo metabolički poremećaj, tradicionalni psihijatrijski pristupi (poput psihoterapije i standardnih antidepresiva) često se pokazuju kao neefikasni, pa čak i dugoročno štetni za rešavanje samog problema.
https://www.mojnutriciolog.com/insulinska-rezistencija/
📊 Šta kažu naučni podaci?
Antidepresivi se konstantno nalaze među tri najprodavanija leka širom sveta. Međutim, prema savremenim naučnim podacima, čak 80% ljudi koji pate od depresije može imati istovremenu patološku insulinsku rezistenciju.
Brojne kliničke studije jasno potvrđuju ovu vezu! Pronađena je direktna korelacija između prisustva, težine i hroničnog toka velikog depresivnog poremećaja i insulinske rezistencije. Insulinska rezistencija je značajno češća kod pacijenata koji prolaze kroz epizode depresije nego u opštoj, zdravoj populaciji. Ovo jasno ukazuje na hitnu potrebu za sveobuhvatnim pristupom i medicinskim intervencijama usmerenim prvenstveno na metaboličko zdravlje.
Štaviše, kod ljudi koji pate od ovakvih psihoemocionalnih promena, utvrđeno je da je insulinska rezistencija usko povezana sa težinom i hroničnim tokom drugih pratećih patoloških stanja, kao što su: dijabetes melitus tipa 2, arterijska hipertenzija, hipotireoza, holelitijaza (kamen u žuči), disbioza creva i hronični problemi sa zglobovima.
