🧠 Veza između uma i tela: Kako naše raspoloženje oblikuje imunitet?

July 23, 2026

Moj Nutriciolog

 

☘️Veoma zanimljiva studija sprovedena je u Izraelu. Kap krvi je uzeta od ispitanika i prikazana na ekranu. I na ekranu se mogla videti zanimljiva slika. Ovde su bile bakterije, koje su se polako kretale, a ovde su bili makrofagi, krvne ćelije čiji je posao da održavaju krv čistom. Oni su kao dezinfekciona sredstva. Njihova misija je da uklone sve što je strano.

🟩Ali… Čini se da su uspavani. Bakterije se kreću nemarno, kao duž bulevara tokom večernje šetnje, ali makrofagi spavaju. Ne vide ih.

A onda, u tom trenutku, ispitaniku se prikazuje smešan film, komedija, i njegovo raspoloženje počinje da se poboljšava. I tada počinje zabava.

Makrofag se iznenada budi i odmah počinje da obavlja svoje direktne dužnosti. Dokotrlja se do bakterije i počinje da je proždire sa žarom. Možda je bilo vreme za ručak, pa se osećao prilično gladnim, ali… U stvari, stvar je mnogo zanimljivija.

Veza „um-telo“ odavno je predmet rasprave i postoji mnogo dokaza koji je podržavaju. Ali ono što je zanimljivo u vezi sa ovom studijom jeste to da su imune ćelije veoma osetljive na naše raspoloženje.

💯Da napomenemo nešto važno: „Kap krvi je odvojena od svog vlasnika. Vlasnik je u to vreme sedeo u drugoj sobi, i njegovo raspoloženje je nekako neobjašnjivo uticalo na kap krvi u drugoj sobi.“ To znači da postoje određeni informacioni kanali kroz koje talasi svesti mogu uticati na objekat koji se nalazi daleko od samog izvora svesti.

Ali postoji i druga strana ove studije. Subjektu su prikazani isečci iz horor filma. I šta se desilo? U isto vreme, u kapi krvi su počele da se dešavaju čudne stvari. Ovde su bakterije već postale aktivne…!

One su odjednom oživele, razveselile se, i odjednom ih je bilo više. Počele su da se osećaju kao kod kuće. Čak su počele da napadaju makrofage. Potonji su počeli da se „povlače“ i rasejavaju u različitim pravcima. Princip je jasan: stanje svesti je najvažniji faktor u održavanju naše unutrašnje ekologije. I ne samo naše.

Na kraju krajeva, talasi svesti, kao što smo gore napomenuli, počinju da se šire u okolinu i utiču na udaljene ćelije sopstvene krvi. I ne samo sopstvene.

Na kraju krajeva, moja deca i rođaci su moja krv. To znači da moje raspoloženje utiče na stanje makrofaga moje dece, gde god da se nalaze — u blizini ili na drugom kontinentu. To znači da je moje stanje svesti uključeno u, takoreći, „imunitet predaka“.

Pada mi na pamet jedna smešna priča. Ispričao ju je pacijent, časovničar. Ovaj posao zahteva veliku pažnju i precizne radnje. Ali ponekad, dok radi, kažiprst leve ruke bi počeo da mu se trza. Nemoguće je raditi u ovom stanju. 🌟Šta on radi?

Ne masira prst niti uzima magnezijum da bi ublažio grčeve. Zove majku koja živi daleko, hiljadama kilometara daleko. Mislite li da je traži savet kako da zaustavi dosadne tremore? Grešite. Kaže joj: „Mama, opet brineš za mene! Prestani da brineš, inače neću moći da radim!“

Ako čak i blaga majčina anksioznost može izazvati fiziološke abnormalnosti kod njenog sina, a kamoli veći preokreti. Ovo označava važan korak u razumevanju suštine stvari. Zaključak je jednostavan: stara formula „Ovo je moj život, mogu sa njim da radim šta hoću“ beznadežno je zastarela. „Naše stanje svesti je odgovorno za imuni sistem naše dece, rođaka i voljenih“ – tako bi sada trebalo da shvatamo život. Dakle, moramo pronaći način da stvorimo euforiju, radost i sreću, i poželjno je da je stvorimo u što većim količinama.

P.S.

Fenomen Normana Kazinsa, koji se oporavio od neizlečive, smrtonosne bolesti uz pomoć smeha, takođe postaje jasan. Njegova razmišljanja su ga dovela do očiglednog zaključka: ako su negativne emocije, suzbijajući endokrini sistem, „provokatori“ bolesti, onda pozitivne emocije, aktivirajući njegovu aktivnost, mogu postati „stimulatori“ oporavka. Štaviše, svako ima veoma jednostavno i pristupačno sredstvo za lečenje: smeh. Stara izreka „Smeh je najbolji lek“ dobila je fiziološku osnovu.

Godine 1976, Norman Kazins je objavio svoju autobiografsku knjigu „Anatomija bolesti (iz perspektive pacijenta)“, koja je bukvalno izazvala senzaciju. Pozivajući se na sopstveno iskustvo, autor je pokazao da pozitivno emocionalno stanje može izlečiti čak i ozbiljnu bolest.

„Iako je ova metafora sa kapljicom krvi u drugoj sobi više poetična nego laboratorijski moguća (jer ćelije van tela gube vezu sa nervnim sistemom), stvarna nauka – psihoneuroimunologija – potvrđuje da unutar našeg tela mozak i imunitet komuniciraju brzinom svetlosti kroz hormone i neurotransmitere!“

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment