Zašto je prirodi potreban Gilbertov sindrom?
Moj omiljeni deo o evoluciji 😄❤️
Ništa se ne dešava bez razloga, a mnoge mutacije su proizvod evolutivnih promena radi preživljavanja.
Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/?s=Gilbertov+sindrom
Gilbertov sindrom nije bolest u konvencionalnom smislu, već evolutivni kompromis, pojačan mutacijom u genu UGT1A1.
Da bismo razumeli njegovu korist, moramo se setiti šta je bilirubin.
Bilirubin nije samo otrov, već i antioksidans!
Normalna funkcija jetre vezuje toksični (nekonjugovani) bilirubin za glukuronsku kiselinu i detoksifikuje ga.
Kod Gilbertovog sindroma, aktivnost ovog enzima je smanjena za 70–80% (radi sa svega 20–30% kapaciteta).
Slobodni bilirubin zbog toga može biti blago povišen u krvi.
Lekari su često uznemireni zbog žutice, ali za one sa mutacijom, to je zapravo strateška rezerva.
‼️Zašto je prirodi ovo potrebno?
Hipoteza 1: zaštita od oksidativnog stresa (kardiovaskularnih bolesti).
Slobodni bilirubin je moćan prirodni antioksidans, jači čak i od vitamina E.
Neutrališe slobodne radikale koji oštećuju krvne sudove i DNK.
Ljudi sa Gilbertovim sindromom imaju 3–5 puta manje šanse da obole od koronarne bolesti srca, ateroskleroze i srčanog udara.
Čini se da mutacija žrtvuje blagu žuticu u zamenu za zaštitu od vaskularne „rđe“.
‼️Hipoteza 2: očuvanje resursa tokom gladi.
Proizvodnja enzima UGT1A1 je veoma skup proces za organizam, koji zahteva aminokiseline, ATP i gvožđe.
Tokom perioda nestašice hrane, infekcije ili stresa, telo privremeno i prirodno smanjuje njegovu aktivnost.
Gilbertov sindrom je zapravo trajno aktivirani ekonomski režim.
Mutacija se ukorenila u populacijama koje su često patile od gladi (Evropa, Bliski istok).
Jetra troši manje resursa na preradu toksina, a šanse za preživljavanje na oskudnoj ishrani su veće.
Ovde bi se moglo postaviti pitanje: koja je svrha inhibiranja funkcije enzima, a samim tim i jetre?
Činjenica je da jetra nije evolutivno dizajnirana da obrađuje ksenobiotike: toksine, lekove, alkohol, sintetičke hormonske preparate itd.
Ove supstance jednostavno nisu postojale u prirodi!
Pojavile su se nedavno (pre manje od 100 godina), i stoga kroz istoriju jetra nije bila eksterno preopterećena.
Jetra naših predaka nije morala da obavlja ni delić posla koji obavlja jetra savremenog čoveka!
Stoga, smanjena aktivnost enzima UGT1A1 nije nanosila nikakvu značajnu štetu našim precima.
Zašto mutacija nije eliminisana prirodnom selekcijom?
Zato što je cena za nju bila minimalna.
Blaga žutica kod naših predaka javljala se samo tokom velikog stresa (koji se fundamentalno razlikovao od stresa u savremenom svetu), gladi ili ekstremnog fizičkog napora.
Ali čak i tada je bila bezbedna, jer bilirubin ne oštećuje mozak odrasle osobe (za razliku od mozga novorođenčeta).
Osoba bi dobila blago žućkastu nijansu, ali bi stekla imunitet na ranu aterosklerozu i moguće neke vrste raka (jer bilirubin suzbija mutacije).
Evolucioni paradoks i dvostruka uloga gena.
Smanjenjem aktivnosti ovog enzima, priroda je žrtvovala brzinu detoksikacije, ali je zauzvrat dobila moćnu antioksidativnu zaštitu.
Ovo je klasičan primer prirodne selekcije!
Kada je enzim previše aktivan, to je dobro za jetru, ali loše za krvne sudove.
Kada je preslab, postoji rizik od intoksikacije.
Gen UGT1A1 reguliše ne samo bilirubin, već i metabolizam hormona (kao što su estrogeni), lekova, ksenobiotika i drugih supstanci (zapamtite, ranije ih nije bilo!).
Kao rezultat toga, Gilbertov sindrom prvobitno nije bio problem za ljude.
Problemi su nastali tek kada je naša jetra postala preopterećena modernim toksinima, pa je sporo dejstvo enzima počelo da dovodi do ozbiljnih posledica!
Naši preci sa Gilbertovim sindromom verovatno su ređe umirali od srčanih udara i bolje su tolerisali neuhranjenost.
A mi, savremeni ljudi, nismo stekli evolutivnu prednost, već hronične probleme sa detoksikacijom 🤷🏻♀️
Evolucija posmatra stvari isključivo iz perspektive „doživi reproduktivno doba i ostavi potomstvo“, a ne „udobno živi do 80. godine bez glavobolje“.
Ono što je bila prednost u kamenom dobu ili tokom srednjovekovnih gladi, danas je postalo uzrok dugog niza tegoba.
Jetra sporije vezuje toksine.
Jedna čaša 🍷 vina može vam izazvati žuticu sledećeg jutra, a mamurluk traje 2–3 puta duže.
Ne zato što ste „slabi“, već zato što jetra nema vremena da blagovremeno eliminiše acetaldehid (otrov u koji se alkohol pretvara).
Lekovi postaju u osnovi ruski rulet.
Ono što bi prošlo neprimećeno za nekoga ko nema ovaj sindrom, može biti izuzetno toksično za osobu sa Gilbertovim sindromom, čak i u minimalnim dozama.
Antibiotici, statini i hormonski lekovi često preopterećuju ovakvu jetru do krajnjih granica.
Obrada proizvoda razgradnje masti je znatno teža. Zbog toga mnogi ljudi sa Gilbertovim sindromom završavaju svoju „prazničnu gozbu“ sa žutilom u očima i teškom slabarijom, čak i ako uopšte nisu pili alkohol.
I naravno, hronični umor, koji uopšte nije lenjost.
Slobodni bilirubin je u umerenim dozama antioksidans, ali u povišenim dozama on smanjuje mitohondrijalnu aktivnost. [1, 2]
Ćelije zbog toga proizvode znatno manje ATP energije.
Budite se umorni, čak i ako ste spavali punih osam sati. Već do 16:00 časova osećate tešku maglu u glavi.
Neko sa strane bi pomislio: „Kakav lenj čovek!“, ali to je čista biohemija 🤷🏻♀️
Pošto enzim UGT1A1 takođe metaboliše estrogene, žene sa Gilbertovim sindromom imaju daleko veću verovatnoću da dožive:
Bolan PMS
Hormonski disbalans (dominaciju estrogena)
Tvrdoglave akne
Velike teškoće u pronalaženju i tolerisanju hormonske terapije.
I, naravno, hronične probleme sa jetrom i žučnom kesom.
Muškarci sa Gilbertovim sindromom su takođe u visokom riziku od dominacije estrogena (pojava stomaka, ginekomastija/grudi, smanjen libido), naročito ako su uz to i gojazni.
Paradoks je u tome što lekari ovo stanje često uopšte ne shvataju ozbiljno.
Pacijent im kaže: „Stalno sam umoran.“
A oni odgovore: „Pa dobro, to je samo Gilbertov sindrom, on je bezopasan, idite na posao.“
A činjenica da vam je kvalitet života na dnu, nikoga od njih ne uzbuđuje.
Jer u medicinskim udžbenicima i dalje piše: „asimptomatsko stanje.“
