Oko 70% žena u reproduktivnom dobu ima miome materice. Miomi su u početku benigni (dobroćudni) tumori koji se formiraju u glatkom mišićnom sloju materice – miometrijumu. Njihov nastanak i razvoj usko su povezani sa hormonskim disbalansom, a pre svega sa estrogenskom dominacijom, koja direktno podstiče njihovo formiranje i ubrzan rast.
U stanjima estrogenske dominacije, ćelijska proliferacija (umnožavanje i rast ćelija) biva naglašeno ubrzana pod uticajem agresivnih metabolita estrogena i ksenoestrogena iz okruženja. Istovremeno, nivo progesterona – hormona čija je prirodna uloga da ograniči i kontroliše prekomerni rast tkiva – nalazi se u deficitu.
Estrogeni i njihovi metaboliti konstantno stimulišu deobu ćelija miometrijuma, stvarajući idealne uslove koji pogoduju formiranju i daljem razvoju miomatoznih čvorova.
Pored stimulacije rasta, estrogeni blokiraju apoptozu – prirodan i programiran proces smrti starih, nefunkcionalnih i oštećenih ćelija. Zbog toga se prekomerno tkivo neometano akumulira. Takođe, estrogeni aktiviraju proizvodnju različitih faktora rasta, kao što je insulinu sličan faktor rasta-1 (IGF-1), što dodatno ubrzava uvećanje mioma.
Zašto su miomi posebno podložni hormonskom disbalansu?
✅Sam miomatozni čvor sadrži znatno veću gustinu receptora za estrogen i progesteron nego okolni, zdravi miometrijum. Zbog toga su ovi čvorovi ekstremno osetljivi na bilo kakve oscilacije u nivoima hormona. U fiziološki urednim okolnostima, tokom lutealne faze menstrualnog ciklusa, adekvatan nivo progesterona trebalo bi da suzbije aktivnost ćelija mioma i spreči njihov rast. Međutim, kada su nivoi aktivnih estrogena povišeni, metabolizam ćelija se remeti, što rezultira progresivnim rastom tkiva.
Iako su tek formirani miomi u većini slučajeva bezopasni, u kombinaciji sa neregulisanim hormonskim statusom i estrogenskom dominacijom mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija. Miomi pod uticajem estrogena mogu naglo i progresivno rasti, što dovodi do kompresije (pritiska) na susedne organe u karlici. Takođe, aktivno rastući miomi mogu podleći degenerativnim promenama, što zahteva pojačan oprez i diferencijalnu dijagnostiku u odnosu na malignitet.
Ključni simptomi i komplikacije koji nastaju usled rasta mioma:
✔️ Obilne, produžene i bolne menstruacije (hipermenoreja/imenoragija): Nastaju jer rast mioma drastično povećava ukupnu površinu endometrijuma, uz istovremenu stalnu stimulaciju estrogenom. Ovo je, pored polipa na materici, jedan od vodećih uzroka teške sideropenijske anemije (nedostatka gvožđa) kod žena.
✔️ Neplodnost i otežana implantacija: Veliki ili nepovoljno locirani miomi mogu deformisati unutrašnju duplju materice ili ozbiljno poremetiti lokalno snabdevanje endometrijuma krvlju, što direktno onemogućava usađivanje embriona. Hronično visok nivo estrogena dodatno remeti sam proces ovulacije i kvalitet endometrijuma.
✔️ Uvrtanje peteljke mioma (torzija): Subserozni miomi (oni koji rastu sa spoljašnje površine materice prema trbušnoj duplji) često su povezani sa telom materice preko tanke drške (peteljke). Može doći do njenog uvrtanja, što izaziva iznenadan, izuzetno jak bol i dovodi do nekroze (odumiranja) tkiva mioma. Nekroza dalje može pokrenuti akutnu upalu i teške infekcije u karlici.
✔️ Rizik od hiperplazije endometrijuma: Estrogenska dominacija agresivno stimuliše zadebljanje sluzokože materice. Prisustvo mioma dodatno komplikuje ovaj problem, povećavajući rizik od hiperplazije (prekomernog bujanja), a u određenim zapuštenim slučajevima i od malignih promena.
✔️ Pritisak na okolne organe: Veliki miomatozni čvorovi vrše mehanički pritisak na mokraćnu bešiku (uzrokujući učestalo i hitno mokrenje, a nekad i nemogućnost potpunog pražnjenja) ili na rektum (što dovodi do hroničnog zatvora i bolnih opstipacija).
Vodeći uzročnici koji pogoršavaju estrogensku dominaciju i rast mioma:
Ksenoestrogeni: Toksične hemikalije iz našeg okruženja (plastika, pesticidi, parabeni, teški metali) u telu oponašaju prirodni estrogen, višestruko pojačavaju njegov efekat i direktno stimulišu rast miomatoznih čvorova.
Masno (adipozno) tkivo: Masne ćelije sadrže enzim aromatazu koji pretvara druge hormone u estrogen, čime se direktno povećava njegov ukupni nivo u organizmu.
Oštećena funkcija jetre: Jetra je primarni organ odgovoran za metabolizam, neutralizaciju i bezbednu eliminaciju viška estrogena. Ukoliko su detoksikacioni putevi jetre (naročito Faza II) blokirani ili usporeni, štetni metaboliti estrogena se vraćaju u krvotok, produbljujući estrogensku dominaciju i ubrzavajući rast mioma.
Hronični stres: Dugotrajno povišen nivo kortizola troši zajedničke supstrate i blokira proizvodnju progesterona, čime se stvara relativni višak estrogena i pogoršava hormonska neravnoteža.
🔘 Ukoliko miomi pokazuju agresivan i rapidan rast, dostižu velike dimenzije ili postoji opravdan rizik od degeneracije tkiva, indikovano je hirurško lečenje. Ono može biti u vidu miomektomije (hirurškog uklanjanja samih čvorova, što nažalost ne eliminiše rizik od recidiva ako se ne sredi hormonski status) ili histerektomije (potpunog uklanjanja materice).
Takođe, prisustvo mioma predstavlja relativnu kontraindikaciju za uvođenje hormonske supstitucione terapije (HRT) tokom menopauze! Odluka u velikoj meri zavisi od same prirode mioma, njihove lokalizacije i dugogodišnje dinamike. S obzirom na to da ovi čvorovi bujaju ako se ne sprovede adekvatna korekcija estrogenske dominacije, oni mogu veoma agresivno odreagovati i početi naglo da rastu pod uticajem unetih hormonskih preparata.
Glavni cilj lečenja i terapijskog pristupa jeste stopiranje rasta mioma i njihova stabilizacija! Sam podatak da žena ima miome već je jasan i nedvosmislen alarm da u telu postoji estrogenska dominacija.
Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/?s=Dominacija+estrogena
Izuzetno važno: Progesteron-zavisni miomi!
Iako je opštepoznato da estrogen upravlja ovom patologijom, određene vrste mioma mogu biti dominantno zavisne od progesterona. Tipičan primer za to su submukozni miomi (čvorovi koji rastu neposredno ispod unutrašnje sluzokože materice i šire se ka njenoj šupljini). To praktično znači da i estrogen i progesteron udruženim snagama utiču na njihov rast.
Kod submukoznih mioma, progesteron stimuliše ćelije miometrijuma na specifičan način, što može dovesti do neočekivano ubrzanog rasta čvora. Dok estrogen postavlja bazu za proliferaciju, progesteron, u specifičnoj kombinaciji sa estrogenom, ima snažan stimulativni efekat na umnožavanje ćelija unutar samog mioma. Ovo se dešava usled masovne aktivacije i povećanja broja progesteronskih receptora na samim ćelijama mioma, zbog čega one počinju izuzetno agresivno da reaguju čak i na normalne nivoe progesterona.
Pisaoo sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/?s=Miome
Pored toga, progesteron može lokalno podstaći zadržavanje tečnosti i pojavu edema (otoka) unutar samog tkiva mioma, što dovodi do naglog skoka u njegovoj veličini i drastičnog pojačavanja simptoma kao što su nepodnošljiv bol, obilna krvarenja i neplodnost.
Submukozni miomi se u najvećem broju slučajeva moraju hirurški ukloniti! Zbog svoje specifične lokacije i visokog rizika od teških krvarenja i komplikacija, oni se smatraju izuzetno opasnim i zahtevaju pravovremenu hiruršku intervenciju.
Zbog svega navedenog, ultrazvuk karlice najmanje jednom godišnje je apsolutni imperativ za svaku ženu! Svaki miom, bez obzira na veličinu i vrstu, jasan je pokazatelj dubokog hormonskog disbalansa u organizmu. Stvari u praksi nisu nimalo jednostavne. 🤷🏻♀️
