🍀 Istorija prevencije jodom i poreklo jodofobije  

May 30, 2026

Moj Nutriciolog

 

 

Istorija prevencije jodom 👇🏻

⛰️ Švajcarski eksperiment sa jodom

Prvu masovnu kampanju sproveli su švajcarski lekari, suočeni sa epidemijom gušavosti i kretinizma u Alpima.

Godine 1915, švajcarski lekar Hunciger predložio je dodavanje joda u kuhinjsku so. Do 1922. godine, Švajcarska je usvojila zakon kojim se propisuje obavezno jodiranje soli i postala prva zemlja na svetu koja je iskorenila endemsku gušavost.

Iskustvo je pokazalo da ova metoda daje rezultate. Broj ljudi sa gušavošću se drastično smanjio, a kretinizam je praktično eliminisan.

⚔️ Prvi svetski rat i kriza uvoza joda (1914–1918)

Rat je pružio snažan podsticaj, ali iz potpuno drugog pravca.

Rusija je bila u ratu sa Nemačkom, od koje je prethodno kupovala skoro sav svoj jod. Snabdevanje je prestalo, a sa hiljadama ranjenika na frontu, jod je bio neophodan svakodnevno kao antiseptik.

Kao rezultat toga, carska vlada je hitno počela da traži sopstvene sirovine. Godine 1915, naučnici Pisarževski i Averkijev u Jekaterinoslavu (sada Dnjepar) dobili su prvi ruski jod iz crnomorskih algi.

Do 1917. godine, fabrika u Arhangelsku je uspostavila proizvodnju, ali je nakon rata ona postala neisplativa i zatvorena je.

🇺🇸 Masovna prevencija u SAD (1916–1920)

U Akronu, u Ohaju, lekari Marin i Kimbal sproveli su prvu veliku studiju na svetu. Davali su jodiranu so školskoj deci i time smanjili učestalost gušavosti sa 31% na svega 7%. Ovo je postao zlatni standard za ceo svet.

🛠️ SSSR — trka protiv predratne pretnje (1930-te)

U SSSR-u su istraživanja počela 1927. godine, kada su identifikovana velika žarišta gušavosti (Mari El, Kabardino-Balkarija).

Od 1934. do 1941. godine u Kabardino-Balkariji je sprovedena masovna profilaksa, čime je gušavost kod odraslih smanjena sa 70% na skoro nulu. Godine 1931. na ostrvu Kiljdin u Barencovom moru čak je pokrenut poseban pogon za ekstrakciju joda iz severnih algi.

Do početka Drugog svetskog rata, Sovjetski Savez je već imao razvijen sistem, zalihe soli i neophodno iskustvo za borbu protiv nedostatka joda.

 

Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/stitna-zlezda/

 

🧂 Posleratni uspeh i zaboravljena pobeda nad gušavošću (1950–1970-te)

Uprkos strašnim razaranjima i pripajanju novih teritorija sa hroničnim deficitom (Zapadna Ukrajina), do 1957. godine ministar zdravlja SSSR-a izvestio je da je problem endemske gušavosti u zemlji eliminisan. Stopa incidencije opala je za 3 do 5 puta.

Misleći da je bolest zauvek iskorenjena, krajem 1970-ih godina klinike za lečenje gušavosti su zatvorene, a masovna proizvodnja jodirane soli je drastično smanjena.

 

 

☢️ Černobilj je očitao surovu lekciju (1986)

Kod ljudi sa hroničnim nedostatkom joda, štitna žlezda je, poput gladne zveri, proždrljivo upijala radioaktivni jod-131 iz radioaktivnih padavina. Kao rezultat toga, učestalost raka štitne žlezde kod dece porasla je čak 80 puta.

Postalo je bolno jasno da nedostatak joda ostavlja stanovništvo potpuno neodbranjivim pred zračenjem.

Kako je jod kasnije pao u nemilost 👇🏻

Ovo je bio klasičan primer kako je jedan laboratorijski eksperiment uplašio lekare mnogo više nego što je trebalo.

Volf-Čajkov efekat je, zbog pogrešnog tumačenja podataka, pokrenuo talas „jodofobije“. Lekari su privremenu zaštitnu reakciju štitne žlezde pogrešno protumačili kao trajno oštećenje .

 

Godine 1948, doktori Volf i Čajkof dali su pacovima ogromnu dozu joda i primetili da je sinteza hormona privremeno pala skoro na nulu [2]. Mehanizam je jednostavan: žlezda se „uplašila“ viška i privremeno je blokirala unos joda kako bi izbegla toksičnost .

Glavna tragedija dogodila se kasnije, kada su ovi nalazi sa pacova automatski preneti na ljude. Međutim, autori su propustili dve kritične tačke 👇🏻

 

Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/?s=Jod

 

U roku od 24 do 48 sati, čak i ako jod nastavi da pristiže, zdrava štitna žlezda se prilagođava i nastavlja da funkcioniše na novom nivou [2]. To je prirodna odbrana, a ne kvar [2].

Upravo zato, kada osoba sa ozbiljnim nedostatkom joda počne da ga uzima, može doći do početnog, prolaznog uvećanja štitne žlezde. To je normalna i prirodna „nuspojava“ prilagođavanja.

I naravno, ključna stvar je doziranje! Pacovima su date ekstremno velike doze odjednom!

Zato mi učimo kako da uvodimo i primenjujemo jod korak po korak (što detaljno objašnjavam na kursu!).

Rezultat svega bila je panika i uvođenje restrikcija 🤷🏻‍♀️

Medicinska zajednica je, bez dubljeg ulaženja u fiziološke detalje, odmah zabranila upotrebu efikasnih doza joda (koje su se do tada uspešno primenjivale). Logika kojom su se vodili bila je sledeća: „Ako jod zaustavlja rad štitne žlezde kod pacova, onda će izazvati hipotireozu i gušavost kod ljudi.“

Odatle potiču koreni moderne „jodofobije“.

Od tog trenutka, reč „jod“ u medicini počela je da se povezuje isključivo sa rizikom, a ne sa ogromnim koristima. Došlo je do ozbiljnog iskrivljavanja istraživanja i preuveličavanja rizika. Čak i kada su pominjali ovaj efekat, lekari su prestali da govore o tome da je on potpuno reverzibilan (povratan).

Potpuno su ignorisane doze, oblici joda, kao i celokupna uspešna istorija posleratne prevencije gušavosti.

Sam Volf-Čajkov efekat je stvaran, ali on predstavlja fiziološki, odbrambeni mehanizam našeg tela . Đavo je, kao i uvek, u detaljima!

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment