Živa u telu ⛔️
Živa se akumulira u ljudskom telu putem hrane, posebno velikih morskih riba, kao i industrijskih emisija, polomljenih termometara (isparenja), zubnih plombi (amalgam) i određenih lekova/lampi.
Odakle dolazi živa?
Sva živa je podeljena u tri oblika, koji ulaze u telo na različite načine.
✔️ Metilživa (organski oblik) je najopasniji i najčešći put akumulacije u telu.
Glavni izvor su ribe (posebno tuna, sabljarka, ajkula, marlin, kraljevska skuša i velikooka tuna) i morski plodovi.
Ova industrijska živa (iz termoelektrana na ugalj i spaljivanja otpada) ulazi u vodu.
Bakterije je pretvaraju u metilživu.
Ona se penje uz lanac ishrane, ulazeći u plankton, a zatim u velike ribe predatore.
Kod velikih riba, koncentracija je milion puta veća nego u vodi.
Metilživa se apsorbuje 95% u crevima, lako prelazeći krvno-moždanu barijeru u mozak i kroz placentu do fetusa.
Eliminiše se veoma sporo.
✔️ Metalna para žive (elementarna živa).
Polomljeni termometri, lampe koje štede energiju, živini manometri i razni industrijski otpad.
Tečna živa iz samog termometra se gotovo ne apsorbuje kroz gastrointestinalni trakt (progutana kuglica žive će proći).
Ali pare su opasne!
I čim ispari na sobnoj temperaturi, pare ulaze u pluća 🫁
I 80% ovih para odmah ulazi u krvotok.
Ove pare se veoma brzo oksiduju u crvenim krvnim zrncima i vezuju za proteine.
Glavne mete su mozak i bubrezi.
✔️ Neorganska živa (soli, kao što je kalomel).
Stare zubne plombe (amalgam), pa čak i neke kreme za izbeljivanje kože (proizvedene u Aziji), kao i baterije.
Apsorbuje se kroz kožu i creva, ali manje efikasno od organske žive.
Akumulira se prvenstveno u bubrezima, uzrokujući oštećenje bubrega.
Koja je opasnost?
Živa je tiolni otrov.
Vezuje se ogromnom snagom za grupe proteina koje sadrže sumpor.
Ove grupe su važne za funkciju stotina enzima, antioksidativnu odbranu i ćelijsku strukturu. Onemogućavanjem ovih enzima, živa uništava ćeliju iznutra.
Posledice akumulacije žive u telu 👇🏻
❌ Oštećenje nervnog sistema, jer živa izaziva encefalopatiju i polineuropatiju.
❌ Blokira enzime odgovorne za metabolizam dopamina, serotonina i acetilholina.
Kao rezultat toga, mogu se javiti tremor (živin tremor, koji se manifestuje finim tremorom prstiju, kapaka i jezika), depresija, anksioznost, patološka stidljivost, nesanica, pa čak i kratkotrajni gubitak pamćenja.
❌ Uništavanje mijelina, jer napada nervne omotače.
Ovo dovodi do utrnulosti prstiju na rukama i nogama, ataksije (oštećene koordinacije), nejasnog govora, oštećenja vida (suženih vidnih polja) – simptoma koji podsećaju na multiplu sklerozu.
❌ Izuzetno opasno za trudnice i decu!
Izaziva mikrocefaliju kod dece. Ako trudnica jede ribu sa visokim sadržajem metilžive, kod fetusa se poremećava migracija neurona i razvoj moždane kore.
Deca se rađaju sa malim glavama, mentalnom retardacijom, cerebralnom paralizom i gluvoćom.
❌ Oštećenje bubrega (nefritis i nefroza).
Neorganska živa i proizvodi razgradnje metilžive se akumuliraju u bubrežnim tubulama.
Vezivanjem za tiolne grupe u membranama, izaziva tubularnu nekrozu (kada ćelije bubrežnih tubula umiru).
U teškim slučajevima dolazi do otkazivanja bubrega.
❌ Autoimune reakcije i hronična upala u telu.
Živa menja strukturu sopstvenih proteina tela vezujući se za njih.
Imuni sistem počinje da napada ove izmenjene proteine kao strane.
Ovo može pokrenuti bilo koju autoimunu bolest.
Neke studije povezuju akumulaciju žive u telu sa pogoršanjima lupusa i Hašimotovog tireoiditisa.
❌ Živa inaktivira glutation, naš glavni ćelijski antioksidans.
Ćelije gube zaštitu od slobodnih radikala i oksidativnog stresa.
Ovo pogoršava oštećenja svih organa (jetre, srca, itd.).
Važno! Živa se akumulira sporo i ima odložene simptome.
Možete jesti ribu ili stajati pored polomljenog termometra godinama i ne primetiti ništa.
Živa će se akumulirati.
Ne pokušavajte sa kućnim detoksom (beli luk, korijander i sl.) – to može preraspodeliti živu iz mesta skladištenja (kosti, mišići) u mozak, samo pogoršavajući stvari.
Potrebni su helatori i kompetentan pristup.
Helatori (ili helatni agensi) su supstance koje se vezuju za teške metale (živu, olovo, kadmijum, arsen, gvožđe, bakar…) i izvlače ih iz tela – najčešće putem urina ili stolice.
Pisao sam ranije https://www.mojnutriciolog.com/%e2%98%a2%ef%b8%8f-teski-metali-5-najcescih-izvora-toksicnost/
