Veza između viška kilograma i telesnog mirisa je stvarna i direktnija je i složenija nego što možda izgleda.
Nije to samo „znojim se i loše mirišem“.
Višak kilograma stvara uslove u telu koji menjaju biohemiju znoja, daha i kože.
Adipozno tkivo je više od samog pasivnog skladišta”
To je endokrini organ koji proizvodi hormone i aktivne supstance.
U masnom tkivu, androgeni se aromatizuju u estrogene.
Hormonski disbalans utiče na funkciju apokrinih žlezda (istih onih koje su odgovorne za telesni miris u pazuhu i preponama), čineći njihovo lučenje intenzivnijim.
Visok nivo glukoze i/ili insulina (čest pratilac gojaznosti) stimuliše simpatički nervni sistem, što može izazvati povećano znojenje čak i u mirovanju.
Višak kilograma stvara više kožnih nabora.
Ova područja (ispod grudi, u preponama, ispod stomaka, na vratu) imaju slabiju cirkulaciju vazduha, veću vlažnost i povišenu vlažnost i temperaturu.
Ovo je idealno tlo za razmnožavanje bakterija i gljivica.
Zbog hormonskih i metaboličkih promena i faktora ishrane, sastav znoja se menja, čineći ga plodnijim za bakterije, koje proizvode više mirisnih jedinjenja.
Studije pokazuju da se kod gojaznih osoba pH vrednost znoja može pomeriti ka kiselijem nivou zbog metaboličkih promena.
Ovo menja miris svežeg znoja i utiče na bakterijsku aktivnost.
Neprijatan miris povezan sa prekomernom težinom često je znak metaboličkih poremećaja ili bakterijskog disbalansa, a ne samo posledica nedovoljnog pranja.
