Nazad na rubriku „Zabavna biohemija i evolucija naših organa“ 😁
Nadbubrežne žlezde se nisu pojavile niotkuda; bile su važna prirodna odluka koja je pomogla našim dalekim precima da prežive.
Njihovo poreklo se može pratiti do vremena kada su prvi kičmenjaci izašli na kopno!
Glavna tajna nadbubrežnih žlezda je njihovo dvostruko poreklo.
Evoluciono, one čak nisu ni jedan organ, vec dva različita koja su jednog dana odlučila da se spoje.
I nisu se pojavile potpuno odvojeno ili same, vec kroz transformaciju drugih organa i sistema.
👉🏻Kora nadbubrežne žlezde (spoljašnji sloj) potiče iz istog klicinog sloja kao i naše gonade (jajnici ili testisi).
Korteks takođe proizvodi prekursore polnih hormona.
Ovo je veza između preživljavanja i reprodukcije.
Na primer, kod dece pre puberteta (tokom adrenarhe), nadbubrežne žlezde postaju aktivnije, pripremajuci telo za buduce odraslo doba.
Nadbubrežne žlezde takođe proizvode polne hormone, mada u manjoj meri nego, na primer, jajnici kod žena, ali ipak.
A sada najzanimljiviji deo👇🏻
Sržana moždina su bivše nervne celije koje su promenile svoju profesiju 😁
Prestale su da rastu dugački nastavci (aksoni) da bi precizno prenosile signale i transformisale su se u žlezdu koja oslobađa svoju supstancu (adrenalin) direktno u krv.
Zašto?
Ovo je u suštini sistem trenutnog odgovora (borba ili beg).
Zamislite našeg pretka, primitivnu ribu ili vodozemca, kako vidi senku predatora.
Nervni sistem šalje signal, a hromafinske celije (prekursori sržine) rasute po telu istovremeno oslobađaju adrenalin.
Srce počinje brže da kuca, krv juri u mišice, a zenice se šire.
Telo je spremno za borbu ili bekstvo u delicu sekunde.
Koordinacija ovih celija direktno unutar korteksa pokazala se veoma efikasnom.
Prvo, to je zaštitna funkcija.
Korteks je pouzdan štit koji štiti osetljive nervne celije.
Drugo, to je sinhronicitet.
Krv prvo teče kroz korteks, a zatim u srž.
To znači da celije u srži dobijaju informacije o tome koliko je kortizola proizvedeno i mogu da prilagode svoj odgovor.
Kortizol, na primer, pomaže adrenalinu da efikasnije deluje.
Najneverovatnija činjenica 👇🏻
U ranim fazama ljudskog embrionalnog razvoja, rudimenti korteksa i srži se pojavljuju odvojeno jedan od drugog.
Korteks se formira zadebljanjem celomskog epitela (blizu buducih bubrega i gonada), a buduca srž migrira u njega iz područja gde se formira nervni sistem.
Tek tada korteks postepeno raste oko srži, poput plašta koji obavija jezgro.
Tako su se nadbubrežne žlezde razvile tako da su se naši preci mogli prilagoditi opasnosti i brzo reagovati, podneti glad, poteru i pobeci od predatora.
Ono što je takođe zanimljivo jeste da nas, s jedne strane, nadbubrežne žlezde aktiviraju za trenutnu reakciju, kako za bekstvo, tako i za napad.
Na primer, vi ste predator.
I gladni ste.
U ovoj situaciji, nadbubrežne žlezde vam pomažu da trenutno napadnete svoj plen.
One mobilišu telo i za napad i za bekstvo.
Drugim rečima, ovaj mehanizam je univerzalan i efikasno funkcioniše u obe situacije.
Zato kažemo „bori se ili beži“.
Zaključak:
Bez nadbubrežnih žlezda, naši preci ne bi mogli da prežive.
Njene celije su potomci drevnog tkiva koje je, pre miliona godina, bilo odgovorno za regulisanje metabolizma soli kod prvih riba koje su izašle iz slane u slatku vodu. Kada je život još uvek bio samo u okeanima.
Zamislite koliko je bilo važno za one koji su izašli na kopno da ne izgube soli i minerale, da sačuvaju vodu u telu u novim, nepoznatim uslovima.
Ovo je bio prvi ozbiljan izazov za buduci korteks.
👉🏻Sržana moždina (unutrašnji deo) pojavila se kasnije.
Potiče iz nervnog sistema, tačnije iz nervnog grebena, grupe celija koje takođe formiraju naše živce.
U suštini je to skup modifikovanih nervnih celija.
Kod naših dalekih predaka, slično crvima ili primitivnim ribama, ove celije su bile raštrkane po telu duž kičme i pomagale su nam da trenutno reagujemo na opasnost oslobađanjem adrenalina.
Tokom evolucije, ova dva tkiva su se spojila u jedan organ radi preživljavanja.
Adbubrežna kora proizvodi hormone bez kojih je život u osnovi nemoguc.
Ona ispunjava dugoročne potrebe tela.
Na primer, regulacija soli i vode (za one koji su izašli na kopno).
Ovo je bila prva i najstarija funkcija.
Hormon aldosteron je pomogao u zadržavanju natrijuma.
Ne dozvolite da se izluči urinom.
I zajedno sa natrijumom, zadržava se i voda.
Ovo održava naš krvni pritisak i sprečava one koji su izašli na kopno da se „osuše“. 😁
Za prve vodozemce koji su izašli na kopno, ovaj mehanizam je bio spas.
A onda su došle naprednije funkcije, pretvaranje straha u energiju (ista ona reakcija na stres).
Hormon kortizol, kao što se secamo, je naše strateško gorivo.
Kada opasnost potraje (na primer, hladnoca, glad, satna potera), kortizol komanduje jetri, mišicima i masnom tkivu: „Odustanite od svih svojih rezervi!“
Crpi sve rezerve i povecava nivo glukoze u krvi kako bi mozak i mišici mogli da rade bez prekida.
Ali ima i manu: privremeno isključuje nebitne sisteme, kao što su varenje, reprodukcija i imunitet.
U prirodi postoji lanac ishrane, ali evolucija stvara mehanizam koji osigurava da svi imaju šansu da prežive!
Ako je opasnost hronična, to može dovesti do bolesti, ali u hitnim slučajevima, ovo je važna funkcija jer prvo moramo da preživimo, a zatim da se razmnožimo.
