Ko bi pomislio da ce autoimune bolesti postati jedan od najčešcih problema koje viđam u svojoj praksi?Tokom poslednjih 30 godina, učestalost autoimunih bolesti je eksponencijalno porasla. Naučnici to pripisuju promenama u mikrobiomu, hroničnom stresu, prekomernoj upotrebi antibiotika i lošoj ishrani.
Najopasnije je to što ako je prisutna jedna autoimuna bolest, često se razvija druga.
Autoimune bolesti su stanja u kojima imuni sistem počinje da doživljava sopstvena tkiva kao strana i napada ih. Ove bolesti se nazivaju sistemskim jer pogađaju više od samo jednog organa; pogađaju ceo sistem ili celo telo.
Najčešci su autoimuni tiroiditis i dijabetes tipa 1. Ukupno postoji oko 100 takvih bolesti. I mnoge od njih imaju jednu zajedničku stvar: tiho napreduju godinama pre nego što se osobi postavi dijagnoza.
Autoimunitet se može prepoznati po mnogim markerima, ali postoji jedan indirektni pokazatelj koji se često previđa:
— Niski trigliceridi
— Nizak holesterol
— Visok LDL
Ako vidite ovu kombinaciju, to je razlog da uradite dodatne testove za autoimuni proces, na osnovu vaših simptoma.
Šta je važno kada se radi sa ovim bolestima?
Autoimuni proces utiče na nekoliko sistema istovremeno i nemoguce ga je izolovati iz jedne tačke. Uključeni su sledeci faktori:
— Zdravlje creva
— Hronične infekcije
— Nadbubrežne žlezde
— San
— Dominacija imunog sistema
— Hormonski status
— Nivoi vitamina D
Kada čujem „radimo samo kroz creva“ i to odjednom pomogne, to znači da je uzrok bio imuni odgovor na hranu koja izaziva probleme. Njihovim eliminisanjem, upala se smanjuje, a antitela se smanjuju. Ponekad jednostavno počnete da poboljšavate varenje, a antitela opadaju u roku od mesec dana. To znači da je uzrok bio upravo tu.
Ali postoje i teške situacije kada ni dijeta ni nega creva ne daju rezultate. Tada nastavljamo kroz sve faze oporavka sekvencijalno.
Dakle, faze oporavka
1. Podržavanje crevnog zida
Polazna tačka. Oko 70-80% imunih celija nalazi se u crevima. Oštecena crevna barijera postaje jedna od glavnih „kapija“ za pokretanje i održavanje autoimunog procesa.
2. Normalizacija mikroflore + autoimuni nutritivni protokol
U ovoj fazi eliminišemo hranu koja izaziva pojavu bolesti i pratimo autoimuni protokol. Uzgred, želeo bih da istaknem da ce ovaj protokol biti različit za svaku osobu.
3. Nivoi hormona (leptin, prolaktin, polni hormoni)
Progesteron i androgeni imaju imunosupresivno dejstvo, ograničavajuci imuni odgovor. Estrogen, naprotiv, pojačava ga. Zbog toga žene češce pate od autoimunih bolesti i često sa težim posledicama. Ilustrativna činjenica: na svakog muškarca sa autoimunom bolešcu, u proseku dolaze četiri žene.
Prolaktin stimuliše imuni odgovor i pogoršava manifestacije autoimunog procesa.
Leptin je poznat kao hormon sitosti, ali ima i imunološku ulogu. Promoviše preživljavanje i aktivaciju T celija i stimuliše proizvodnju IL-2 i IFN-g, pojačavajuci Th1 odgovor. Šta ovo znači u praksi? San, ishrana i upravljanje stresom su direktni regulatori imunog procesa na biohemijskom nivou.
4. Nadbubrežne žlezde
Test pljuvačke na kortizol i DHEA vršimo u 4-6 tačaka tokom dana. Ovo pruža sliku cirkadijalnog ritma. I evo jedne važne tačke: hronični stres, putem kortizola, direktno menja ponašanje imunih celija. Ovo je jedan od mehanizama zašto autoimune bolesti tako često počinju ili se pogoršavaju nakon jakog stresa (razvod, gubitak posla, teška bolest).
5. San
Receptori melatonina nalaze se na mnogim imunim celijama. Melatonin ima imunomodulatorni efekat: smanjuje prekomernu imunološku aktivnost. Kvalitetan san je ključ uspeha u lečenju autoimunih bolesti.6. Dominacija imunog sistema
Imuni sistem funkcioniše u različitim režimima: Th1, Th2 i Th17.
Ovde vredi pomenuti molekularnu mimikriju — jedan od najzanimljivijih mehanizama koji pokrecu autoimuni proces. Neki virusi i bakterije imaju proteine slične strukture kao oni koji se nalaze u našim tkivima. Imuni sistem napada infekciju i istovremeno počinje da napada „slične“ celije u telu. Tako su, na primer, prethodne infekcije povezane sa naknadnim razvojem autoimunih bolesti štitne žlezde ili zglobova.
7. Vitamin D
Pracenje i održavanje optimalnih nivoa. Vitamin D je direktno uključen u regulaciju imunog odgovora, a njegov nedostatak je jedan od najčešcih osnovnih faktora kod autoimunih bolesti.
Kao što vidite, ovo nije brzo rešenje. Potrebno je najmanje 6–12 meseci da se dostigne plato. Takođe može brže napredovati ako je autoimuni proces bio povezan sa ishranom ili malapsorpcijom.
