Danas bih želeo detaljno da se osvrnem na patologije želuca i njihove dugoročne posledice ako se ne leče.
Glavna patološka stanja:
∙ Povecana propustljivost želudačne sluzokože
∙ Gastritis (atrofični, autoimuni)
∙ Erozije i čirevi
∙ Oštecena pokretljivost želuca koja uključuje neurotransmitere i vagusni nerv
Gastritis je najčešca samodijagnoza. Bol u epigastičnom regionu, osecaj težine u želucu, nadimanje, i osoba je uverena: „Imam gastritis.“ Tu leži ozbiljna opasnost.Gastritis često protiče potpuno asimptomatski. I upravo tokom ovog latentnog, produženog toka ostvaruje se njegova glavna pretnja – rak.
Jedina pouzdana dijagnostička metoda je EGDS sa biopsijom. Toplo preporučujem da svi stariji od 40 godina redovno idu na preglede kod gastroenterologa, čak i u potpunom odsustvu gastrointestinalnih tegoba.
Kod gastritisa, sluzokoža je hronično upaljena, što neizbežno narušava i pokretljivost i primarnu sekretornu funkciju želuca.
Simptomi oštecenja sluzokože:
∙ Bol u epigastičnom regionu, koji se javlja 1,5–2 sata nakon jela
∙ Bolovi gladi na prazan stomak ili u ranim jutarnjim satima
∙ Bol može biti oštar, intenzivan ili grčevi
∙ Češce je to tup, pritiskajuci bol u epigastičnom regionu
∙ Gubitak apetita
∙ Podrigivanje vazduhom ili sa trulim mirisom
∙ Mučnina, osecaj težine nakon jela
∙ Osecaj punoce u stomaku
∙ Rana sitost Upaljena sluzokoža nije u stanju da se pravilno kontrahuje. Smanjeni vagusni tonus dodatno remeti normalnu peristaltiku želuca, produžavajuci začarani krug.
Atrofični gastritis prirodno dovodi do sledecih stanja nedostatka:
∙ Nedostatak vitamina B12 i B9 zbog oštecene proizvodnje intrinzičnog faktora
∙ Nedostatak minerala. Apsorpcija praktično celog spektra mikro- i makronutrijenata je oštecena
∙ Nedostatak proteina. Ovde je neophodno važno upozorenje. Mnogi ljudi, saznavši za nedostatak proteina, počinju agresivno da povecavaju unos proteina. Ovo je fundamentalno pogrešno. Sa oštecenom sekretornom funkcijom, proteini ne samo da se nece apsorbovati, vec ce se i razgraditi u crevima, stvarajuci dodatni inflamatorni fokus i pogoršavajuci stanje.
Koji su uzroci oštecenja sluzokože želuca?
– Autoimuni gastritis. Patološki proces je lokalizovan prvenstveno u telu i fundusu želuca. Ima genetsku predispoziciju, često se kombinuje sa drugim autoimunim bolestima i povezan je sa visokim rizikom od raka.Helicobacter pylori. Ako se otkrije infekcija Helicobacter pylori, eradikacija je obavezna, bez obzira na prisustvo ili odsustvo onkogenih markera. Razgovor sa kolegom gastroenterologom me je uverio da su posledice dugotrajne koegzistencije sa ovom bakterijom katastrofalne i da u određenom trenutku situacija više nije reverzibilna. Ključno je da eradikacija ne znači nužno agresivnu antibiotsku terapiju. Postoje biljni tretmani koji eliminišu H. pylori sa znatno nižim toksičnim opterecenjem u poređenju sa standardnim režimom.
– Hemijska oštecenja. Alkohol, žučne kiseline (uključujuci one povezane sa prekomernim rastom bakterija u tankom crevu), nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL).
– Eozinofilna oštecenja. Razvija se uz učešce alergijske komponente: bronhijalna astma, atopijski dermatitis, ekcem, povišeni nivoi IgE, otkrivanje eozinofila u biopsiji sluzokože. Posebno su izazovni slučajevi kada su eozinofilne lezije kombinovane sa autoimunim gastritisom izazvanim nedijagnostikovanim alergenom. U takvim situacijama, postizanje trajne remisije bez precizne identifikacije alergena je praktično nemoguce.
