Inflamatornne bolesti creva

February 19, 2026

Moj Nutriciolog

„IBD se ne može izlečiti snagom volje — može se lečiti terapijom.“

 

▎1) Umor od lečenja je normalan

 

Život sa IBD (inflamatornom bolešc‌u creva) nije stvar „uzimanja kursa i zaboravljanja“. Često je to dugo putovanje: testovi, kolonoskopije, promene režima, neželjeni efekti, ograničenja, anksioznost zbog pogoršanja.

 

Mnogi pacijenti u nekom trenutku pregore. I to nije „slabost“ ili „loša disciplina“. To je ljudska reakcija na hroničnu bolest.

 

Ali postoji jedno važno „ali“: umor ne negira zakone biologije. IBD se ne zaustavlja samo zato što zaista želimo da prestane.

 

▎2) Zašto postoji takva želja da se „okrenemo tradicionalnim metodama“?

 

Obično iza ovoga stoje veoma jasni razlozi:

• želja za kontrolom („Ja biram svoj put“);

• želja za jednostavno rešenje („leči se biljem/ishranom/onlajn protokolom“);

• žele da veruju da je moguc‌e bez „hemikalija“;

• plaše se reči „hormoni“, „imunosupresori“ i „biološka terapija“.

 

I istina je da je ovaj strah racionalan. Lekovi mogu imati neželjene efekte. Ali važno je upoređivati ne „lekove naspram idealnog sveta bez lekova“, vec‌ iskreno: lekove naspram aktivne, nekontrolisane upale.

 

▎3) Ključna tačka: IBD se ne leči „za predstavu“, vec‌ da bi se zaustavila upala.

 

IBD nije samo „bol u stomaku i tečna stolica“. To je imuno-inflamatorni proces koji može da se nastavi čak i kada se simptomi privremeno smire.

Ako upala potraje, ona:

 

• uništava sluzokožu (čireve),

• kod Kronove bolesti može da prodre dublje, formirajuc‌i fistule, strikture i apscese,

• povec‌ava rizik od hospitalizacije i operacije,

• ako se produžava i loše kontroliše, povec‌ava rizik od displazije/raka debelog creva (posebno kod ulceroznog kolitisa i ekstenzivnih lezija).

 

Stoga, savremeni cilj lečenja nije samo „smanjenje odlazaka u toalet“, vec‌ postizanje i održavanje remisije i zarastanja sluzokože (ono što se u međunarodnim smernicama često naziva *lečenje do cilja*).

 

▎4) „Mesalazin ne deluje“ — deluje, ali ne kod svih i ne uvek.

 

Mesalazin (5-ASA) nije „vitamin“ niti „placebo“. To je osnovna terapija za blagi do umereni ulcerozni kolitis, posebno uz adekvatnu dozu i oblik (oralno/rektalno, a često i u kombinaciji).

Da, njegova efikasnost kod Kronove bolesti je ograničena, a naglasak je tu drugačiji. Ali kod ulceroznog kolitisa, 5-ASA:

 

• smanjuje upalu,

• pomaže u održavanju remisije,

• je u nekim studijama povezan sa smanjenim rizikom od kolorektalne neoplazije uz dugotrajnu upotrebu kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom.

 

Ako lek „ne pomaže“, to ne znači uvek „je beskoristan“. Uobičajeni razlozi uključuju:

 

• nedovoljna doza,

• netačan oblik doziranja (na primer, rektalna terapija je potrebna za proktitis),

• nepoštovanje režima (propuštanje doza),

• aktivnost bolesti prelazi „zonu delovanja“ 5-ASA, što zahteva druge korake lečenja.

 

▎5) „Hormoni (steroidi) osakac‌uju“ – steroidi nisu za život, vec‌ za gašenje požara.

 

Steroidi zaista mogu izazvati neprijatne, a ponekad i ozbiljne neželjene efekte. I upravo zato je njihova uloga u savremenoj gastroenterologiji jasna i ograničena:

• steroidi su za indukovanje remisije, odnosno brzo suzbijanje aktivne upale;

• steroidi nisu terapija održavanja (ovo je fundamentalno važno).

 

Ako je osoba na hormonima duže vreme, to obično nije zato što lekar „voli hormone“, vec‌ zato što:

• bolest je agresivna,

• terapija koja štedi steroide nije pogodna ili se ne toleriše,

• pacijent je primoran da se vrati na steroide zbog samoindukovanog prekida uzimanja lekova koji modifikuju tok bolesti ili kasnog javljanja tokom egzacerbacije.

 

Cilj lekara je da odvikne pacijenta od hormona i održi remisiju lekovima pogodnim za dugoročnu kontrolu.

 

NASTAVIC‌E SE 👇

Moj Nutriciolog - Moe Zdravlje - Autor

O autoru

Sertifikovani nutrition i health coach.
Posedujem diplomu i sertifikate programa Međunarodne akademije za ishranu.

Leave a Comment