Danas cemo pričati o medu i razumeti ovaj proizvod, jer mnogi ljudi nemaju pojma šta je to iz biohemijske perspektive.
Posebno često čujem od klijenata koji žele da smršaju: „Ne jedem šecer niti slatkiše. Samo med. Da li i dalje mogu da jedem med?“ Hajde da ovo istražimo koristeci biohemiju hrane i metabolizam.
Zašto se uopšte plašimo šecera? Šta tačno sadrži?
Šecer se sastoji od glukoze i fruktoze, gde nakon varenja, osoba dobija 50 grama glukoze i 50 grama fruktoze od 100 grama čistog šecera. Dok je glukoza vitalna za telo i koriste je svi organi, fruktoza je potpuno druga priča i zahteva drugačiji metabolizam.
Nakon apsorpcije u crevima, fruktozu skoro u potpunosti apsorbuje jetra, za razliku od glukoze, koju sva telesna tkiva mogu koristiti kao izvor energije.
Jetra ne sagoreva fruktozu odmah za energiju, vec je pretvara u masti. I to radi veoma efikasno: uz redovan unos, fruktoza se brzo pretvara u masne zalihe putem lipogeneze.
Ovaj put je slabo regulisan insulinom i energetskim potrebama tela, pa se fruktoza lako pretvara u trigliceride čak i kada su kalorije dovoljne. Neke od ovih masti se akumuliraju u jetri, formirajuci nealkoholnu masnu bolest jetre, dok se druge oslobađaju u krv, povecavajuci nivo triglicerida i narušavajuci osetljivost tkiva na insulin.
Međutim, fruktoza praktično nema uticaja na stimulisanje leptina ili smanjenje grelina, što znači da ne pruža mozgu jasan signal sitosti, što dovodi do kontinuiranog jedenja bez osecaja dovoljne energije. Vremenom, ovo dovodi do insulinske rezistencije, hronično povišenog nivoa insulina, usporenog sagorevanja masti i razvoja „zaključanog“ metabolizma, gde je gubitak težine loš čak i uz dijetetska ograničenja.
Dodatni štetni faktor je to što metabolizam fruktoze povecava stvaranje mokracne kiseline, što je povezano sa upalom, vaskularnim poremecajima i visokim krvnim pritiskom. Zajedno, višak fruktoze preopterecuje jetru, remeti hormonsku regulaciju apetita, povecava upalu i stavlja telo u režim skladištenja. Ovo uzrokuje postepeno povecanje telesne težine, umor, fluktuacije šecera u krvi i probleme sa krvnim pritiskom, što otežava efikasno mršavljenje, čak i uz trud.
A sada, nazad na med.
Ako šecer sadrži 50 grama fruktoze na 100 grama,
onda med sadrži 40 grama fruktoze i 35 grama glukoze.
Agavin sirup, na primer, sadrži 55 grama fruktoze i samo 12 grama glukoze.
Mislim da je odgovor postao očigledan.
Zašto med ne treba konzumirati tako ležerno kao šecer kada pokušavate da smršate. Prirodno poreklo proizvoda ne ublažava njegove negativne metaboličke efekte. Biohemijski, med predstavlja iste metaboličke rizike kao i stoni šecer.
