Zašto ljudi uopšte odustaju od životinjskih proizvoda?Najčešci odgovor je „meso je teško“.👉🏻Da, vegetarijanci zaista imaju 20% manji rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Ali istovremeno, njihov rizik od raka je skoro 40% veci.
I ovde moramo iskreno da se zapitamo: šta biramo?
📌Telo se oseca dobro sve dok ima dovoljno resursa da nadoknadi sve ovo.
A onda počinju problemi.
❗️Učili su nas da se plašimo životinjskih proizvoda: holesterola, krvnih sudova, purina.
Ali ako pogledamo dalje od slogana i pogledamo fiziologiju, postaje jasno:
upale, visok holesterol, insulinska rezistencija i vecina hroničnih stanja najčešce nisu uzrokovani životinjskim mastima, vec viškom šecera, rafinisanim ugljenim hidratima i ultra-prerađenom hranom.
Priroda je to tako osmislila da:
✅Esencijalne aminokiseline se nalaze samo u proizvodima životinjskog porekla
✅Životinjski proteini se apsorbuju skoro 98%, dok se biljni proteini apsorbuju oko 60%
✅Hemsko gvožđe se nalazi samo u životinjskim izvorima
✅Metil grupe, neophodne za detoksikaciju i enzimske reakcije, takođe se nalaze tamo
ALI ZAŠTO JE MESO TOLIKO PROBLEMATICNO? 👇🏻
⚠️Zato što problem nije meso, vec gastrointestinalni trakt.
Kada je kiselost želuca niska, proteini se ne razgrađuju, vec odlaze u creva i počinju da trule.
Javljaju se težina, nadimanje i nelagodnost, i osoba donosi logičan, ali pogrešan zaključak: „Ne mogu da jedem meso.“
📌I počinjemo da se okrecemo kašama, supama i salatama, što dodatno smanjuje proizvodnju hlorovodonične kiseline.
A hlorovodonična kiselina je:
•zaštita od parazita
•normalan imunitet
•apsorpcija minerala
Nema životinjskih proteina → pad kiselosti → pad imuniteta → nedostatak se povecava.
SADA O MASTIMA👇🏻
Životinjske masti su stabilne masti. Ne sagorevaju kada se zagreju i ne formiraju kancerogene poput rafinisanih biljnih ulja.
Pored toga, telo sintetiše steroidne hormone iz holesterola.
Kada se „hormoni leče“, ali nema masti ili proteina, jednostavno nema šta da se leči.
Nema sirovina.
❗️Šta vidim kod vegetarijanaca u praksi:
bledilo, nedostatak energije, gubitak kose, problemi sa kožom, nedostatak snage.
I sve to traje dok se sistemi resursa ne iscrpe.
Nisam protiv vegetarijanstva, ali samo kratkoročno.
Mesec dana je još uvek moguce.
Dugoročno, to je najčešce put do iscrpljenosti ako nema odgovarajuce kompenzacije.
Zaključak je jednostavan:
životinjski proteini i masti su neophodni jer je priroda namenila da ih tako jedemo.
Pitanje nije „jesti ili ne jesti“, vec koliko, koji kvalitet i šta je pravo za vas.
Ishrana je uvek individualni izbor, a ne moda.
