Odavno sam želela da napišem detaljan post o prolaktinu, jer ova tema zahteva mnogo više pažnje nego što joj se obično posvecuje.
U našoj praksi se prilično često susrecemo sa povišenim prolaktinom. Prvo što lekari rade jeste da provere hipofizu magnetnom rezonancom, isključujuci prolaktinom (benigni tumor). Ako je sve strukturno normalno, uzrok se često pripisuje stresu. Ko to danas nema? Međutim, u svojoj praksi viđam žene čiji je nivo prolaktina povišen veoma dugo (mesecima, pa čak i godinama), a ipak se ne sprovodi ciljani tretman. Možda je zato i želela da podelim informacije o nečemu što se često zanemaruje, pored hroničnog stresa, i zašto je normalizacija prolaktina toliko važna za zdravlje žena.
Dominacija estrogena je ključni uzrok kod žena.
Kod žena, jedan od najčešcih, ali potcenjenih, uzroka povišenog prolaktina je dominacija estrogena (relativni ili apsolutni višak estrogena u odnosu na progesteron). Ovaj obrazac se primecuje kada se ženama propisuje hormonska terapija zamene ili oralni kontraceptivi koji sadrže estrogene, a nivo prolaktina počinje da raste. Ali još češce vidimo stalno povišen nivo prolaktina bez ikakve hormonske terapije. To je rezultat unutrašnjeg hormonskog disbalansa povezanog sa oštecenom detoksikacijom estrogena, disfunkcijom jetre ili prekomernom aromatizacijom androgena.
Opasnosti od produženog povišenog prolaktina
Ako prolaktin ostane povišen duže vreme, može imati ozbiljne posledice po organizam:
∙ Smanjuje sposobnost sinteze dopamina, neurotransmitera odgovornog za motivaciju, zadovoljstvo, koncentraciju i emocionalno blagostanje. Nedostatak dopamina se manifestuje kao apatija, anhedonija (nemogucnost doživljavanja radosti), kognitivni pad i hronični umor. Život u suštini gubi svoj smak.
∙ Izaziva insulinsku rezistenciju i povecanje telesne težine. Prolaktin direktno utiče na osetljivost tkiva na insulin, doprinoseci akumulaciji visceralne masti, posebno u predelu abdomena, i razvoju metaboličkog sindroma.
∙ Podstiče sistemsku upalu i fibrozu srca, jetre i drugih organa. Hronično povišen prolaktin pokrece proinflamatorne kaskade, koje vremenom dovode do zamene normalnog vezivnog tkiva fibrozom i disfunkcijom organa.
∙ Stimuliše oslobađanje paratiroidnog hormona, doprinoseci gubitku koštane mase. Ovo povecava rizik od osteopenije i osteoporoze, posebno kod žena pre i posle menopauze, čineci kosti krhkim i sklonim prelomima.
∙ Doprinosi razvoju autoimunih bolesti, uključujuci sistemski eritematozni lupus, reumatoidni artritis, multiplu sklerozu i autoimuni tiroiditis. Prolaktin ima imunomodulatorni efekat i može pokrenuti slom tolerancije imunog sistema na sopstvena tkiva.
∙ Smanjuje libido suzbijanjem proizvodnje testosterona i smanjenjem osetljivosti na njega. Ovo utiče ne samo na seksualnu želju vec i na ukupni tonus, energiju i mišicnu masu.
∙ Blokira ovulaciju, remeteci menstrualni ciklus i dovodeci do neplodnosti. Visok prolaktin suzbija proizvodnju gonadotropina (LH i FSH), bez kojih je sazrevanje jajnih celija nemoguce.
∙ Stimuliše angiogenezu – rast novih krvnih sudova – što može doprineti progresiji endometrioze i fibroma materice, kao i podržati rast tumora poboljšanjem njihovog snabdevanja krvlju.
Zato, hajde da detaljnije pogledamo glavne uzroke koji mogu dovesti do trajno povišenog prolaktina:
Patološki uzroci:
∙ Hipo- i hipertireoza. Disfunkcija štitne žlezde direktno utiče na regulaciju prolaktina; hipotireoza povecava nivoe tirotropin-oslobađajuceg hormona (TRH), što istovremeno stimuliše proizvodnju prolaktina.
Dominacija estrogena. Neravnoteža između estrogena i progesterona, koja se može javiti kod PCOS, endometrioze, deficita lutealne faze, upotrebe KOK-a i oštecene detoksikacije estrogena u jetri.
∙ Hipometilacija (proveriti nivoe homocisteina). Poremecaj procesa metilacije neophodnih za inaktivaciju i eliminaciju hormona, uključujuci prolaktin; moguci su genetski uzroci, kao što su mutacije u genima MTHFR i COMT, što zahteva podršku metilovanim oblicima vitamina B.
∙ Hipoglikemija i poremecaji metabolizma ugljenih hidrata. Nagli padovi nivoa glukoze u krvi su stresni za organizam i stimulišu oslobađanje prolaktina kao adaptivni mehanizam; ovu situaciju i njenu vezu sa insulinskom rezistencijom detaljno sam opisao u prethodnom postu.
∙ Teška bolest bubrega i jetre, trauma grudnog koša. Bubrežna insuficijencija narušava izlučivanje prolaktina, a bolest jetre narušava njen metabolizam. Trauma grudnog koša može izazvati refleksnu hiperprolaktinemiju zbog iritacije nervnih završetaka.
∙ PCOS (sindrom policističnih jajnika). Zbog hiperinsulinemije, hronične upale i estrogenskog disbalansa, često je praceno umerenim povecanjem prolaktina.
∙ Lekovi: antidepresivi (posebno SSRI), antipsihotici i antipsihotici (blokatori dopaminskih receptora risperidon, haloperidol), antiemetici (metoklopramid), antikonvulzivi i neki antihipertenzivni lekovi.
∙ Benigni tumori hipofize (prolaktinom, makroadenom). Oni zahtevaju obavezno pracenje pomocu MRI i nadzor endokrinologa.
Fiziološki (privremeni) uzroci povišenog prolaktina:
Važno je razumeti da je kratkotrajno povecanje prolaktina normalan fiziološki odgovor na određene stimuluse:
∙ Nakon intenzivne fizičke aktivnosti (posebno treninga snage)
∙ Nakon jela, posebno obroka bogatih proteinima
∙ Nakon operacije i bilo kakvih traumatskih procedura
∙ Nakon epileptičnih napada
∙ Nakon seksa ili značajne fizičke aktivnosti
∙ Tokom akutnog emocionalnog stresa, anksioznosti ili straha
∙ Tokom spavanja (proizvodnja prolaktina dostiže vrhunac u ranim jutarnjim satima)
Zato, radi tačne dijagnoze, prolaktin treba testirati ujutru, na prazan stomak, u mirovanju, poželjno tokom prve faze ciklusa (3-5. dan).
Prolaktin i endometrioza
Postoji dokazana i klinički značajna veza između nivoa prolaktina i endometrioze. Prolaktin deluje kao dodatni faktor rasta, pojačavajuci proliferaciju endometriotskih lezija i podstičuci njihovu vaskularizaciju (formiranje novih krvnih sudova). Štaviše, povišen prolaktin održava inflamatorno okruženje koje favorizuje preživljavanje ektopičnih endometrijalnih celija.
Zanimljivo je da standardni tretman hiperprolaktinemije agonistima dopamina (kabergolin, bromokriptin), koji snižavaju nivoe prolaktina, može imati paradoksalni efekat kod endometrioze, pogoršavajuci bol i aktivnost lezija. To je zbog složenih mehanizama kojima dopamin utiče na angiogenezu i upalu u kontekstu endometrioze. Stoga, kada ova stanja koegzistiraju, potreban je individualizovan pristup i rešavanje osnovnog uzroka.
Identifikovanjem i rešavanjem osnovnog uzroka hiperprolaktinemije, možete je sveobuhvatno rešiti smanjenjem sistemske upale, obnavljanjem hormonske ravnoteže, podržavanjem detoksikacije i metilacije i normalizacijom funkcije štitne žlezde i metabolizma ugljenih hidrata. Kako se uzrok eliminiše, nivoi prolaktina ce se takođe smanjivati, a sa njim ce nestati i brojni simptomi koji su godinama možda ostajali neprimeceni.
