Poremecaji spavanja tokom menopauze su jedna od najčešcih, iscrpljujucih tegoba.Odlučila sam da ovo pitanje istaknem u posebnom odeljku vodiča i da o njemu pišem posebno ovde.
Hajde prvo da pogledamo zašto velika vecina žena oko 40 godina počinje da primecuje pad kvaliteta sna.
O kojim mehanizmima znamo:
✔️ Progesteron je jedan od prvih hormona koji počinje da opada tokom perimenopauze. Ima prirodno smirujuce i anti-anksiozno dejstvo. Kada njegov nivo padne, mi žene gubimo ovu prirodnu zaštitu, postajuci sklonije čestim buđenjima.
✔️ Vazomotorni mehanizam, ili jednostavno valovi vrucine.
Istraživanja pokazuju sledeci lanac događaja:
1. Termoregulatorni centar u hipotalamusu prima lažni signal pregrevanja.
2. Adrenalin se oslobađa i krvni sudovi se šire, što rezultira valovinom vrucine.
3. Žena se budi, često pre nego što čak i oseti vrucinu, zbog naleta adrenalina.
4. Javlja se obilno znojenje, praceno jezom – efekat „mokrog čaršava“.
5. Teškoce sa ponovnim zaspivanjem zbog nelagodnosti i prestimulisanog nervnog sistema.
✔️ Opstruktivna apneja u snu.
Smanjenje nivoa progesterona utiče na tonus mišica gornjih disajnih puteva. Tokom menopauze, rizik od opstruktivne apneje u snu (apneje u snu) se povecava dva do tri puta, što dovodi do mikrobuđenja kojih se možda čak ni ne secate, ali koja vas ujutru ostavljaju iscrpljenim.
✔️ Mehanizam buđenja tokom nocne hipoglikemije je „šecerna jama“.
Ovaj scenario se često dešava ako je večera bila bogata jednostavnim ugljenim hidratima (testenine, voce, slatkiši, alkohol) ili ako je obrok preskočen.
Buđenje je uzrokovano adrenalinom – hormonom „borbe ili bekstva“. San je nemoguc pod njegovim uticajem. Budite se naglo, kao da ste se trznuli.
Simptomi: palpitacije, hladan, lepljiv znoj, veoma sličan menopauzalnim valunzima, osecaj anksioznosti ili panike i hitna potreba da nešto pojedete.
Ako se osecate bolje nakon jela, to je verovatno razlog za buđenje.
✔️ Nocni odlasci u toalet — nokturija.
Obično smo u stanju da spavamo celu noc bez odlaska u toalet, bez obzira na to koliko smo vode popili ili pojeli lubenicu prethodne noci.
Nokturija je klasičan, ali malo poznat, simptom insulinske rezistencije.
• Insulin uzrokuje da bubrezi zadržavaju natrijum (so) i vodu.
• Nocu, kada nivo insulina konačno malo padne (pošto ne jedete u snu), vaši bubrezi prestaju da zadržavaju vodu.
• To dovodi do iznenadnog gubitka tečnosti. Vaša bešika se puni i budite se da mokrite. Ovo se često pripisuje „starosti“ ili „slaboj bešici“, ali uzrok je visok insulin.
• Vreme buđenja je najčešce između 2:00 i 4:00 ujutru. Tada su zalihe glikogena u jetri iscrpljene i telo mora da pređe na sagorevanje masti. Kod insulinske rezistencije, ovaj prekidač „metaboličke fleksibilnosti“ je prekinut.
• Teško je ponovo zaspati. Kortizol (hormon budnosti) je vec porastao i blokirao melatonin. Vaše misli počinju da se vrte, a javlja se i anksioznost.
✔️ Kasna fizička aktivnost.
Temperaturna zamka je najmocniji faktor.
Da biste zaspali, temperatura vašeg tela mora da padne.
• Ali ono što se dešava jeste da mišici stvaraju ogromnu količinu toplote tokom vežbanja. Intenzivno vežbanje povecava temperaturu tela za 1-2 stepena.
• Hlađenje je inercijalni proces. Može biti potrebno 2 do 4 sata da se vaše telo vrati na temperaturu koja omogucava sintezu melatonina. Dok vam je „vruce“, vaš mozak misli da je dan.
• Hormonska oluja (kortizol i adrenalin)
Fizička aktivnost je kontrolisani stres.
– Adrenalin: povecava broj otkucaja srca. Čak i ako vam je broj otkucaja srca pao na normalu, varijabilnost srčane frekvencije (indikator opuštanja) ostaje niska nekoliko sati.
– Kortizol: Intenzivno vežbanje izaziva porast kortizola. Kortizol je direktan antagonist melatonina. Dok kortizol raste u krvi, vrata sna su zatvorena.
