Svi znamo o blagodetima zelenog čaja. Ali postoje neki aspekti koji zaslužuju pažnju kada se razmatra aktivno lečenje raka.
Potencijalne koristi zelenog čaja prvenstveno se pripisuju njegovom visokom sadržaju polifenola, pre svega epigalokatehin-3-galata (EGCG). Biološki efekti EGCG su multifaktorski. Pokazuje izraženu antioksidativnu aktivnost kroz neutralizaciju reaktivnih vrsta kiseonika i smanjenje oksidativnog stresa, koji se smatra ključnim faktorom oštecenja DNK i kancerogeneze.
Eksperimentalni podaci ukazuju na njegov proapoptotički efekat, koji se manifestuje indukcijom programirane celijske smrti u transformisanim celijama. Štaviše, EGCG može inhibirati angiogenezu, suzbijajuci formiranje novih krvnih sudova neophodnih za rast i progresiju tumora. Takođe je primecen antiinflamatorni efekat, povezan sa modulacijom signalnih puteva, uključujuci NF-kB, koji su uključeni u regulaciju hronične upale i proliferacije tumora.
Epidemiološki podaci podržavaju potencijalnu preventivnu ulogu zelenog čaja. Velike kohortne studije i meta-analize navedene u PubMed-u pokazuju statistički značajnu inverznu korelaciju između redovne umerene konzumacije zelenog čaja i rizika od razvoja brojnih karcinoma, uključujuci hepatocelularni karcinom, kolorektalni karcinom i rak endometrijuma. Konkretno, jedna japanska kohortna studija pokazala je smanjen rizik od primarnog raka jetre kod žena koje redovno konzumiraju zeleni čaj.
Razlika između različitih oblika konzumiranja zelenog čaja je ključna. Sa kliničke perspektive, preferirani oblik je tradicionalni napitak dobijen namakanjem listova čaja. Najproučavanije japanske i kineske sorte uključuju senču, gjokuro, matču, longđing i biluočun, koje karakteriše visok sadržaj katehina. Koncentracija biološki aktivnih supstanci u jednoj do dve šolje čaja od 200-400 ml smatra se fiziološki odgovarajucom i generalno bezbednom, a rizik od predoziranja EGCG-om kod takve konzumacije je minimalan.
Nasuprot tome, dijetetski suplementi, koncentrovani ekstrakti i prahovi zelenog čaja u terapijskim dozama bez lekarskog nadzora smatraju se potencijalno opasnim. To je zato što su suprafiziološke doze EGCG, koje dostižu stotine miligrama u jednoj kapsuli, u poređenju sa približno 50-100 mg u šoljici čaja, povezane sa hepatotoksičnošcu zavisnom od doze, kao i sa nemogucnošcu precizne kontrole doziranja i interakcija lekova.
Posebna pažnja se posvecuje interakciji zelenog čaja sa određenim klasama lekova i postupaka protiv raka. Eksperimentalni podaci in vitro ukazuju na to da se EGCG može vezati za bortezomib i potencijalno smanjiti njegovu aktivnost inhibicije proteazoma, što zahteva kliničku potvrdu. Takođe je teoretski postavljen rizik od smanjene efikasnosti alkilujucih sredstava kao što su ciklofosfamid i melfalan, uprkos izraženoj antioksidativnoj aktivnosti. Katehini zelenog čaja mogu inhibirati izoenzim CYP3A4 koji je uključen u metabolizam mnogih hemoterapeutskih lekova, uključujuci doksorubicin, etopozid i taksane, što može dovesti do povecane koncentracije u krvi i povecane toksičnosti.
Pored toga, EGCG može inhibirati P-glikoprotein, utičuci na bioraspoloživost i eliminaciju lekova kao što su doksorubicin i vinkristin. S obzirom na izražen antioksidativni potencijal zelenog čaja tokom radioterapije, preporučuje se izbegavanje njegove konzumacije u velikim količinama neposredno pre i posle seansi zračenja.
Efekti zelenog čaja na jetru su dvostruki.
Umerena konzumacija zelenog čaja pokazala je hepatoprotektivni efekat, što potkrepljuju epidemiološki podaci koji pokazuju smanjen rizik od hepatocelularnog karcinoma, kao i eksperimentalne studije koje pokazuju zaštitu hepatocita od toksičnih efekata. Međutim, konzumiranje koncentrovanih ekstrakata i suplemenata zelenog čaja povezano je sa brojnim dokumentovanim slučajevima idiosinkratičnog oštecenja jetre izazvanog lekovima, pri čemu je rizik značajno povecan u prisustvu osnovne bolesti jetre.
Farmakokinetske interakcije katehina zelenog čaja posledica su njihovog dejstva na sistem citohroma P450, uključujuci CYP3A4, CYP2D6 i CYP1A2, kao i na transportne proteine kao što je P-glikoprotein. Ovo može dovesti ili do inhibicije metabolizma istovremenih lekova, povecanja njihove koncentracije u plazmi i toksičnosti, ili, ređe, do indukcije metabolizma i smanjenja terapijske efikasnosti.
Jednostavno rečeno, zeleni čaj je koristan kada se konzumira kao napitak, a ne kao dodatak ishrani. Tokom hemoterapije, preporučuje se uzdržavanje od njega na dan primene leka, kao i dan pre i dan posle kursa, kako bi se izbeglo uticanje na efikasnost lečenja. Kada uzimate lekove protiv raka, konsultujte se sa svojim lekarom o mogucim interakcijama između čaja i lekova. U nekim slučajevima može biti preporučljivo odvojiti unos lekova i zelenog čaja. Van aktivnog lečenja, zeleni čaj se može smatrati izvorom antioksidanata i komponentom prevencije raka.
