Insulinska rezistencija (IR), poremećaj metabolizma ugljenih hidrata, i dominacija estrogena (DЕ) su usko povezani kroz složene hormonske i metaboličke mehanizme.
Njihova interakcija stvara začarani krug koji pogoršava oba stanja.
Višak metabolita estrogena suzbija funkciju insulinskih receptora, smanjujući ćelijsku osetljivost na insulin.
Estrogeni, zauzvrat, stimulišu proizvodnju određenih proteina jetre koji vezuju insulin, ali kada su neuravnoteženi, ovaj mehanizam može biti poremećen.
Dominacija estrogena izaziva hroničnu upalu, što pogoršava IR.
Estrogeni stimulišu lipogenezu u adipocitima u visceralnoj masti, koji luče proinflamatorne citokine koji narušavaju ćelijsku osetljivost na insulin.
Ovo dovodi do upale i oksidativnog stresa.
Hiperinsulinemija i sinteza estrogena:
– Insulin aktivira aromatazu (enzim koji pretvara androgene u estrogene) u masnom tkivu i jajnicima ➡️ povećavajući nivo estrogena.
– Insulin smanjuje proizvodnju globulina koji vezuje polne hormone (SHBG) u jetri ➡️ povećavajući slobodni estradiol.
Poremećen metabolizam estrogena 👇🏻
IR inhibira detoksikaciju estrogena u jetri (smanjena aktivnost citohroma CYP1A1 i glukuronidacija), što dovodi do akumulacije estrogena.
Crevna disbioza, koja je često povezana sa IR, remeti izlučivanje metabolita estrogena u žuč.
A hiperinsulinemija suzbija ovulaciju = smanjen progesteron (relativna dominacija estrogena).
Visceralna mast je ključni izvor aromataze i upale, povezujući IR i erektilnu disfunkciju (ED).
Pored toga, stres povećava kortizol, što smanjuje progesteron (efekat krađe), pogoršavajući DE.
Ova grudva snega IR + ED razvija se u lavinu patoloških stanja!
Odnos između IR i DE je dvosmeran i zahteva sveobuhvatan pristup.
