Promena težine
Kod dijabetesa tipa 2, povećanje telesne težine. Kod dijabetesa tipa 1, gubitak težine.
Svrab kože
Povišen šećer u krvi iritira nervne završetke, uzrokujući svrab. Normalizacija nivoa šećera u krvi će zaustaviti svrab.
Peckanje, trnci, utrnulost u stopalima
Peckanje, trnci, utrnulost, hladnoća i drugi bolni osećaji u nogama, a ređe u rukama, takođe mogu ukazivati na distalnu dijabetičku polineuropatiju. Polineuropatija takođe smanjuje osetljivost stopala, povećavajući rizik od povreda i ulceracija.
Suva i gruba koža, sporo zarastanje rana
Suva koža je znak dehidracije. Kada nivo glukoze u krvi poraste iznad 12 mmol/L (tzv. bubrežni prag), počinje da se izlučuje urinom. Ovo povlači vodu sa sobom, pa produžena, hronično povišena glukoza u krvi dovodi do dehidracije, uključujući dehidraciju kože.
Koža na stopalima može se zadebljati zbog prekomerne keratinizacije (oštećenog obnavljanja površinskog sloja kože), a uz dodatnu suvoću postoji veći rizik od pucanja.
Akantosis nigrikans
Hiperpigmentacija kože na vratu i velikim naborima. Karakteristično za dijabetes tipa 2, kada je prisutna insulinska rezistencija. Prekomerna stimulacija faktora rasta u koži izaziva proliferaciju keratinocita i fibroblasta, što rezultira hiperpigmentacijom.
Papilomatoza
IGF-1 se vezuje za receptore na keratinocitima, uzrokujući epidermalnu hiperplaziju -> meke, blago hiperpigmentisane lezije različitih veličina, često višestruke. Najčešće lokacije su vrat, pazusi i prepone.
Osip, pustule, rekurentni furunkuli
Dijabetes tipa 2 karakteriše insulinska rezistencija, a insulin stimuliše proizvodnju androgena (testosterona), što dovodi do povećane aktivnosti lojnih žlezda, blokade i, u prisustvu imunodeficijencije, infekcije, što rezultira gnojno-inflamatornom lezijom.
Najčešći simptomi dekompenzacije metabolizma ugljenih hidrata su slabost, žeđ (polidipsija) i povećano mokrenje (poliurija).
