Prekomerna težina je uvek povezana sa lošom ishranom i proždrljivošću, a umor sa užurbanim načinom života. Napadi neobjašnjivog straha često se pripisuju sada modernim napadima panike i vegetovaskularnoj distoniji, ili čak psihološkim problemima. Sve ovo može biti istina, ili može biti znak hormonskog disbalansa. A nadbubrežne žlezde su krivac. Ali šta znamo o njima i njihovoj ulozi u našem mentalnom stanju?
I gde se obratiti ako neurolog ili psiholog ne pomažu?
MALE ZlATNIKE
Male, ali moćne – to su nadbubrežne žlezde. Malo ljudi zna gde se nalaze ili šta zapravo rade. Pa ipak, izuzetno su važne!
Nadbubrežne žlezde su parni organ koji se nalazi, kao što i samo ime sugeriše, iznad bubrega. Nadbubrežne žlezde su povezane sa bubrezima i mere samo 35 do 70 mm. Teže 14 grama i sastoje se uglavnom od korteksa. Moždina čini samo 10% žlezde. Jedna nadbubrežna žlezda je jedinstvena, za razliku od drugih parnih organa: desna nadbubrežna žlezda podseća na trougao, a leva na polumesec.
Korteks i moždina proizvode hormone. Njihova proizvodnja je takođe povezana sa aktivnošću hipofize. Moždina proizvodi adrenalin. Korteks proizvodi razne steroidne hormone, koji su odgovorni za polne karakteristike.
Blagi disbalans u nadbubrežnim žlezdama je dovoljan da osoba doživi autonomne krize sa neobjašnjivim fluktuacijama krvnog pritiska od visokog do niskog, napadima panike i napadima anksioznosti. Takođe može dovesti do toga da uspešna žena izgubi svoju ženstvenost i dobije muške crte lica.
ODGOVORNOSTI ORGANA
Nadbubrežne žlezde imaju mnogo uloga i funkcija u telu. Odgovorne su za našu otpornost na stres i naš odgovor na spoljašnje stimuluse. Bez njih bi bilo nemoguće brzo i odgovarajuće reagovati na opasnost, bilo da bežimo ili se borimo, jer se ovde proizvode i hormoni odgovorni za borbenost i hormoni odgovorni za strah.
Nadbubrežne žlezde su takođe odgovorne za obnavljanje nervnog sistema nakon stresa, nervne napetosti i slomova. Ako bi otkazale i potpuno prestale da proizvode hormone, nervni sistem bi postao potpuno neuravnotežen, što bi verovatno dovelo do tragičnih posledica.
Nadbubrežne žlezde su odgovorne za naš drugi dah i sposobnost mobilizacije snage u kritičnim situacijama. Zahvaljujući njima, osoba se ne oseća umorno tokom hitnog rada ili kada je potreban proboj. U tim trenucima, nadbubrežne žlezde oslobađaju ogromnu količinu hormona u krv, uključujući adrenalin, što nam omogućava da se nosimo sa stresom i opasnošću.
Ali normalno, takav stres bi trebalo da bude kratkotrajan. Nadbubrežne žlezde bi trebalo da pomognu u prizivanju snage, reagovanju na stimulus i spasavanju tela. Nakon ovoga, osoba bi trebalo da bude bezbedna i da nadbubrežne žlezde mogu same da se obnove. Tu leži problem. Ako stres traje duže, nadbubrežne žlezde počinju intenzivno da rade i nemaju vremena da se oporave. Stalno oslobađanje hormona u krvotok slabi nervni sistem, a same nadbubrežne žlezde se iscrpljuju. To može dovesti do bolesti, jer čak i u idealnom svetu, efekti stresa se eliminišu iz tela u roku od nekoliko dana. Međutim, ako je efekat kumulativan, telo se brzo istroši. U ovom slučaju, nadbubrežne žlezde prvo povećavaju veličinu, a zatim se iscrpljuju.
Nadbubrežne žlezde pomažu u suočavanju ne samo sa fizičkim i emocionalnim stresom, već i sa hemijskim stresom. Ovo se odnosi na izlaganje raznim hemikalijama, lekovima i alergenima.
KOJI HORMONI SE PROIZVODE?
Koje hormone proizvode nadbubrežne žlezde? One rade u saradnji sa hipofizom i hipotalamusom.
Adrenalin i kortizol se proizvode kao odgovor na stres. Adrenalin je odgovoran za kratkoročne reakcije – poput spremanja za bekstvo ili juriša u bitku. Kortizol je, s druge strane, odgovoran za otpornost na stres i adaptaciju. Takođe snižava holesterol u krvi, suzbija imunitet, utiče na sastav krvi i povećava šećer u krvi. Normalno, telo proizvodi najviše kortizola ujutru, a najmanje uveče. Kada se pojavi stresna situacija, oslobađanje kortizola se povećava. Međutim, ako osoba živi u stalnom stanju stresa, proizvodnja kortizola postepeno se smanjuje. Ovo je znak iscrpljenosti nadbubrežne žlezde.
Nadbubrežne žlezde takođe proizvode hormon aldosteron, koji reguliše krvni pritisak i ravnotežu tečnosti u telu, i DHEA-S, koji se zatim koristi za stvaranje estrogena i testosterona. Hipotireoza, poremećaj štitne žlezde, takođe može uzrokovati neispravnost nadbubrežnih žlezda i proizvodnju nedovoljne količine aldosterona.
ZAŠTO STRADAJU
Iz svega navedenog postaje jasno: nadbubrežne žlezde stradaju zato što smo stalno i stalno pod stresom. Kratkoročni stres im ne šteti — one su sazdani da se nose sa njim.
Međutim, dugoročni, hronični stres, stalna nervna napetost ili prekomerni rad imaju katastrofalan efekat na nadbubrežne žlezde. A najopasnije je to što to ne primećujemo odmah.
Kao rezultat dugotrajne nervne napetosti, nadbubrežne žlezde počinju da se iscrpljuju, što dovodi do slabosti nadbubrežnih žlezda. U početku se to manifestuje kao osećaj stalnog umora koji ne jenjava ni posle spavanja. Uzgred, smatra se da je sada uobičajena, moderna dijagnoza „sindrom hroničnog umora“ ništa više od slabljenja nadbubrežnih žlezda.
Loša ishrana, stalne dijete i ograničavanje unosa adekvatnih količina proteina, masti, ugljenih hidrata, vitamina i minerala takođe mogu negativno uticati na sposobnost nadbubrežnih žlezda da proizvode hormone.
Kod žena, nadbubrežne žlezde mogu biti pogođene oralnim kontraceptivima. Barem je to verovanje nekih istraživača, koji sugerišu da ometanje hormona jajnika dovodi do disfunkcije nadbubrežne žlezde kasnije u životu. Sintetički hormoni su slabo istražen fenomen, a njihovi efekti na telo nisu u potpunosti shvaćeni. Oralni kontraceptivi suzbijaju reproduktivni sistem. To dovodi do izvesne neravnoteže u endokrinom sistemu. Kao rezultat toga, nadbubrežne žlezde mogu na kraju oslabiti.
Infektivne bolesti i jak stres takođe mogu izazvati disfunkciju nadbubrežne žlezde. Međutim, ako su nadbubrežne žlezde inherentno slabe, spoljni uticaji će ih mnogo brže pogoditi.
Dobra vest je da nadbubrežne žlezde zapravo imaju dugotrajnu otpornost na stres i poseduju snažan kompenzacioni kapacitet. Zbog toga možemo živeti sa produženim stresom godinama. Međutim, posledice će biti neizbežne ako se ne zaustavimo na vreme i ne počnemo da prepoznajemo da stalni stres, anksioznost, bes, strah, mržnja i zavist prvenstveno utiču na nadbubrežne žlezde.
ZNACI PROBLEMA
Prvi znaci iscrpljenosti nadbubrežne žlezde su slabost, umor, apatija, razdražljivost, smanjen imunitet i „prehlade i gripovi“.
Sledeći simptomi ukazuju na to da su nadbubrežne žlezde preopterećene: česta ničim izazvana anksioznost, nervoza i nemogućnost suočavanja sa stresom; razdražljivost, tremor ruku, vrtoglavica, palpitacije, glavobolje, buđenje noću, mučnina tokom stresa, neobjašnjivo znojenje, slabost, želja za slanom i slatkom hranom, povremeni napadi panike, nemogućnost koncentracije, napadi besa i neprimerena emocionalna osetljivost. To se manifestuje u činjenici da se svaki događaj shvata lično i smatra katastrofalnim, i u sve težoj komunikaciji sa drugima. Izdržljivost je nula, a svaki događaj se doživljava dugo vremena.Ovo stvara začarani krug: osoba sklona razmišljanju i brizi o svakoj sitnici iscrpljuje svoje nadbubrežne žlezde stalnim stresom, a zatim iscrpljene nadbubrežne žlezde izazivaju iste reakcije.
Problemi sa nadbubrežnim žlezdama mogu izazvati hipotireozu, promene težine, nizak šećer u krvi, neobjašnjive bolove u telu, bolove u glavi, nespretnost, kratak dah, često mokrenje, slabost mišića i bolove u donjem delu leđa.
Iscrpljenost nadbubrežnih žlezda može dovesti do bolesti nadbubrežnih žlezda. Nekontrolisani visok krvni pritisak koji je teško kontrolisati i nagle promene težine mogu ukazivati na razvoj ozbiljnih bolesti. Kod određenih vrsta bolesti nadbubrežnih žlezda dolazi do povećanja telesne težine, a masne naslage se formiraju oko ramena, struka i lica. Gubljenje težine je izuzetno teško. Ponekad, disfunkcija nadbubrežnih žlezda, naprotiv, može dovesti do gubitka težine. Promena boje kože takođe ukazuje na osnovna medicinska stanja. Pojava pigmentnih mrlja se često naziva bronzanom bolešću.
NA ŠTA TREBA OBRATITI PAŽNJU
Ako se osoba stalno oseća slabo i letargično, vredi proveriti nadbubrežne žlezde. Čak ni u starosti ovo stanje nije normalno. Ako osoba oseća slabost u aktivnom, radnom dobu, to nije lenjost, već znak bolesti.
U nekim slučajevima, osoba može da održi bilo kakvu aktivnost samo nekoliko sati. Ako slabost prate nervoza, nervni slomovi, razdražljivost i glavobolje, neophodno je da joj se testira krv na hormone.
ŠTA URADITI DA BISTE ZAŠTITILI NADBUBREŽNE ŽLEZDE
Pre svega, potrebno je da preispitate svoj ukupni pogled na život. Život u stalnom stanju žurbe i stresa dovodi do bolesti organa. I bez obzira na mere koje preduzmete, nećete moći da ojačate nadbubrežne žlezde dok živite pod pritiskom.
Takođe je vredno preispitati svoje vrednosti. Zavist, strah i negodovanje crpe energiju tela i teraju ga da živi u stanju stalnog stresa i anksioznosti.
Da biste podržali nadbubrežne žlezde, možete početi da uzimate adaptogene biljke. Tu spadaju kantarion, rodiola rozea, eleuterokok, sladić, ginko biloba, sladić i đumbir.
Zdravlje nadbubrežne žlezde podržavaju riblje ulje, omega-3 masne kiseline, vitamini (posebno B i C), magnezijum, cink i kalijum. Sva hrana bogata ovim mikronutrijentima i vitaminima je korisna za nadbubrežne žlezde. Tu spadaju orasi, avokado, semenke (posebno semenke bundeve), lisnato povrće, paradajz, riba, živina, jaja i karfiol. Pravilna ishrana je ključ otpornosti na stres i zdravlja nadbubrežne žlezde.
Nadbubrežne žlezde su tihi i tihi radnici. Stoga im vredi pomoći, jer, osim njih, niko nam ne može pomoći da se nosimo sa stresom našeg sveta i da živimo srećno.
