Kada treba ukloniti žučnu kesu?
– kada se ponavljaju napadi bilijarnih kolika
– kada postoji opuštena ili porcelanska žučna kesa
„Opuštena“ žučna kesa
Ovo je žučna kesa koja je prestala da funkcioniše, ne kontrahuje se i ne oslobađa žuč.
Najčešće je to zbog hronične upale i stvaranja kamena koji ometaju protok žuči.
Kako se otkriva: Obično slučajno, tokom ultrazvuka ili holecistografije (rendgenskog snimka sa kontrastom), žučna kesa se ne „puni“ kontrastom ili se ne kontrahuje nakon holeretičnog doručka.
Šta osoba oseća: Možda ne oseća ništa. Ponekad se javlja tup bol ili težina na desnoj strani ispod rebara, gorak ukus u ustima, nadimanje nakon masne hrane, ali simptomi su nespecifični.
„Porcelanska“ žučna kesa
Ovo je kada zidovi žučne kese vremenom postanu zasićeni kalcijumovim solima i bukvalno postanu „kamenasti“. Na ultrazvuku i CT-u izgleda kao porcelanska ljuska. Rak žučne kese povećava rizik, pa hirurzi često preporučuju uklanjanje čak i bez tegoba.
Kako se otkriva: Obično ultrazvukom ili CT skeniranjem abdomena; osoba ne može da utvrdi po sopstvenim osećajima.
– polip i postoji rizik od maligniteta
– kada postoje komplikacije (rekurentni bilijarni pankreatitis, holedoholitijaza)
KOJI SU RIZICI NAKON UKLANJANJA ŽUČNE KESE:
– insulinska rezistencija
– sindrom tankog creva (SIBO), inflamatorna bolest creva
– GERB, Baretov jednjak
– disfunkcija Odijevog sfinktera
– holegena dijareja
– mali kamenčići u zajedničkom žučnom kanalu
ŠTA TREBA DA URADIM ako mi je žučna kesa uklonjena?
– topla, kuvana hrana
– jedenje najmanje 3 puta dnevno u malim porcijama
– jedenje u redovno vreme
– dodavanje kokosovog, MCT i ulja kanole u ishranu
– pijenje najmanje 2 litra tečnosti dnevno
– ograničavanje ugljenih hidrata na 80 grama dnevno
– nadoknađivanje žučnih kiselina spolja sa svakim obrokom
– kod disbioze, uzimanje kurseva biljnih antibiotika i sorbenata
– phospphatidyl choline
– chanca piedra
– zarastanje sluzokože: glutamin, kurkumin, vitamin A
Uklanjanje žučne kese nije lek za holestazu. Važno je pronaći uzrok i otkloniti ga.
Praćenje EGD-om i biopsijom svake 2-3 godine kako bi se sprečila atrofija i metaplazija jednjaka
Praćenje insulinske rezistencije
